Tko god se bavi reciklažom u Hrvatskoj sigurno će se složiti da je regulativa iz područja gospodarenja otpadom velikim dijelom sama sebi svrhom i da umjesto da potiče smanjenje nastanka otpada i reciklažu, zapravo koči razvoj sektora reciklaže.

Tako primjerice jedan OPG, hotel ili dječji vrtić koji želi kompostirati svoj vlastiti biootpad na svojoj lokaciji i proizvedeni kompost koristiti za vlastite potrebe to ne može “legalno” učiniti ako prethodno ne ishodi dozvolu za oporabu otpada kompostiranjem. No, da bi neki pravni subjekt ishodio navedenu dozvolu potrebno je zadovoljiti više birokratskih uvjeta što uključuje trošak izrade elaborata gospodarenja otpadom koji pak mora izraditi ovlašteni inženjer, mora raspolagati građevinom koja ima odgovarajuću uporabnu dozvolu i koja se nalazi na području gospodarske, proizvodne ili poslovne namjene, zapošljavati najmanje dvije osobe tehničke ili prirodoslovne struke koje imaju tri godine radnog iskustva na poslovima gospodarenja otpadom te platiti odgovarajuće osiguranje, upravnu pristojbu i trošak očevida.

Postavlja se i pitanje na koji bi način jedan OPG koji nema građevinu, već samo poljoprivredno zemljište na kojem kompostira vlastiti otpad, dječji vrtić ili hotel mogao ishoditi dozvolu.  Nikako.

U Sloveniji primjerice, u propis koji regulira obradu biootpada ugrađen je izuzetak od ishođenja dozvole za subjekte koji obrađuju biootpad i životinjski gnoj ako je kapacitet kompostane manji od 300 t na godinu, kompostiranje se obavlja na mjestu nastanka otpada, a nastali se kompost koristi za vlastite potrebe.

U HR zakonodavstvu ne postoje takva izuzeća pa vrtić koji bi kompostirao nekoliko kila biootpada dnevno podliježe istim uvjetima kao i kompostana grada Zagreba. Stoga bi u Zakon o održivom gospodarenju otpadom bilo nužno uvrstiti izuzeća od obaveze ishođenja dozvole za kompostiranje manjeg obima.