Za razliku od mehaničkog recikliranje, kemijskim recikliranjem obično se mijenja kemijski sastav i struktura korištene plastike tako što se plastični otpad razgrađuje pomoću kemikalija ili topline na izvorne sastavne komponente (kemijske spojeve). Rezultat su kemijski proizvodi i sirovine koji se zatim koriste za stvaranje nove plastike, goriva ili drugih proizvoda.
Izvoz čistog, neopasnog otpada koji je namijenjen recikliranju iz EU u non-OECD zemlje bit će odobren pod određenim uvjetima. Država uvoznica mora će informirati Europsku komisiju koja pravila primjenjuje za uvoz takvog otpada. Izvoz iz EU bit će dopušten pod uvjetima koje postavlja zemlja uvoznica. Za zemlje koje ne pruže informaciju o svom „uvoznom režimu“ primijenit će se postupak „prethodne pisane obavijesti i odobrenja“ ili tzv. notifikacijski postupak.
Direktor i suosnivač tvrtke CUP UP SYSTEM Eduard Kalčić, ističe da su u ove 4 godine poslovanja spriječili oko 5 tona otpada koji bi nastao korištenjem jednokratnih čaša, ponajviše plastičnih, upravo zahvaljujući implementaciji višekratnih čaša koju su dizajnirane tako da se mogu ponovno upotrijebiti i nakon više od 100 ciklusa pranja.
Komisija je dobila zadataka da do 3. srpnja 2020. izradi smjernice o plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu, koje prema potrebi uključuju primjere onoga što treba smatrati plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu za potrebe Direktive. Smjernice još nisu objavljene, jer zadatak je očigledno kompliciraniji nego što je EU birokracija pretpostavljala.
U Hrvatskoj bi već od 1. siječnja iduće godine trebale stupiti na snagu izmjene propisa kojima će se regulirati (oporezivati) stavljanje na tržište proizvoda koji se prodaju u nereciklabilnoj plastičnoj ambalaži.
“Većina prikupljenih boca u Hrvatskoj završi kao mljeveni PET koji nije prikladan za korištenje pakiranja u dodiru s hranom, a u još goroj varijanti, ide na paljenje. Naš trenutni sustav je netransparentan i neefikasan i nužno ga je što prije mijenjati.”
Iako je namjera izmjene Baselske konvencije da trgovina plastičnim otpadom postane transparentnija i bolje regulirana, postoje i sumnje u način na koji će nova pravila biti implementirana u trećim zemljama, ali i bojazan da će novo administrativno opterećenje poskupjeti i zakomplicirati međunarodnu trgovinu plastičnim otpadom.
Može se zaključiti da je Single-use direktiva mali korak ka smanjenju gomilanja plastičnog otpada u okolišu. No, za veće iskorake bit će potrebni radikalno novi tehnološki i poslovni modeli kao što je razvoj biorazgradive plastike iz fosilnih izvora, razvoj bioplastike, kemijskog recikliranja, najam, usluga, dijeljenje umjesto vlasništva nad proizvodom te nova ESG (environment, social, governmental) korporativna kultura.
