All Posts

Crno brdo – kronologija jednog eko problema

Crno brdo

Primjer Crnog brda pokazuje koliko se zbrke stvara oko klasifikacije otpada. Silikomanganska i feromanganska troska na lokaciji TEF-a je u ovom slučaju u startu bila klasificirana kao otpad jer je riječ o proizvodnom ostatku iz proizvodnje elektroda i ferolegura koji se bez prethodne obrade nije mogao  iskoristiti u novom proizvodnom procesu. Nakon obrade otpadne troske kada je iz nje izdvojena metalna frakcija, ostala je mineralna nemetalna frakcija koja također mora biti klasificirana kao otpad ukoliko se ne dokaže da zadovoljava uvjete za ukidanje statusa otpada. Iako su rezultati laboratorija za ispitivanje građevnih materijala pokazivali da troska zadovoljava određene građevne norme, status otpada se nekom materijalu može ukinuti tek kad se dokaže da za taj materijal postoji kupac odnosno korisnik.

Koja je svrha Očevidnika nusproizvoda?

Procedura i općenito obaveza upisa u Očevidnik nusproizvoda je dodatno administrativno opterećenje kako za poduzetnike tako i za državu. Da bi plasirali svoj nusproizvod poznatom kupcu/korisniku s kojim su prethodno dogovoreni komercijalni i tehnički uvjeti, poduzetnici moraju  prethodno nadležnim tijelima „obrazložiti“ uvjete poslovne suradnje  i praktički tražiti dopuštenje za ugovoreni posao. Da bi se dobilo takvo dopuštenje, županije moraju angažirati službenike koji će pregledavati pristiglu dokumentaciju i pisati upravne akte. No, nakon što su ishodili upis, poduzetnici još moraju dostavljati dokumentaciju o promjenama u poslovanju, npr. ugovore s novima kupcima nusproizvoda (!!??). Poduzetnici moraju slati i godišnja izvješća Ministarstvu.  Sve te papire u Ministarstvu moraju pregledavati službenici, pisati godišnja izvješća itd. Sve ove aktivnosti oko upisa u Očevidnik nusproizvoda nametnuli smo si sami jer obaveza vođenja registra nusproizvoda nije propisana nikakvim EU direktivama i uredbama.

Je li kemijsko recikliranje rješenje za plastiku?

Za razliku od mehaničkog recikliranje, kemijskim recikliranjem obično se mijenja kemijski sastav i struktura korištene plastike tako što se plastični otpad razgrađuje pomoću kemikalija ili topline na  izvorne sastavne komponente (kemijske spojeve). Rezultat su kemijski proizvodi i sirovine koji se zatim koriste za stvaranje nove plastike, goriva ili drugih proizvoda.