Na prijedlog Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN 48/2026).
Za male i srednje poduzetnike koji se bave ili planiraju baviti gospodarenjem otpadom, ova Uredba donosi nove administrativne obveze te dodatno usporava realizaciju novih projekata i rekonstrukciju postojećih postrojenja.
Ocjena o potrebi procjene za sve zahvate gospodarenja otpadom
Izmjenama predmetne Uredbe u Prilogu II. (Popis zahvata za koje se provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, a za koje je nadležno Ministarstvo) dodane su nove djelatnosti za koje dosad nije bila propisana procedura ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš.
Na popis zahvata za koje je potrebno provesti ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš tako su uvrštene i sljedeće djelatnosti:
- zbrinjavanje i oporaba neopasnog otpada kapaciteta većeg od 15 t/dan
- skladištenje, uključujući i privremeno skladištenje:
- opasnog otpada ukupnog kapaciteta skladišta većeg od 10 t
- neopasnog otpada ukupnog kapaciteta skladišta većeg od 50 t
Do ovih izmjena obveza provedbe ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš za neopasni otpad postojala je samo za skladištenje otpadnog željeza, biološku obradu neopasnog otpada te obradu metalnog otpada u drobilicama kapaciteta većeg od 75 t/dan.
S navedenim izmjenama praktički sve tvrtke koje planiraju ulaganja u pogone za skladištenje i obradu otpada postaju obveznici provođenja postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš.
Ova odredba značajno utječe na interese obrtnika i trgovačkih društava koja se bave djelatnošću gospodarenja otpadom. Naime, postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš dugotrajan je i financijski zahtjevan proces koji bitno utječe na ishođenje lokacijskih i građevinskih dozvola, kako u pogledu rokova tako i troškova.
Postupak uključuje izradu Elaborata zaštite okoliša, koji mogu izrađivati isključivo osobe ovlaštene od strane nadležnog ministarstva. Troškovi izrade elaborata dosežu nekoliko tisuća eura. O zahtjevu potom odlučuje Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, koje prethodno pribavlja mišljenja drugih nadležnih tijela, nakon čega donosi rješenje o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš.
Ministarstvo zaštite okoliša “misli” o upitima nekoliko mjeseci
U praksi cijeli postupak može trajati nekoliko mjeseci, a nerijetko i znatno dulje. Već i sada, kada je broj obveznika znatno manji, na najjednostavnija mišljenja povezana s procjenom utjecaja na okoliš čeka se mjesecima.
Dosadašnja praksa pokazala je da Uprava za procjenu utjecaja na okoliš pri Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije na čijem čelu su ministrica Marija Vučković i državna tajnica Anja Bagarić, često ne uspijeva rješavati predmete u rokovima propisanim Zakonom o općem upravnom postupku. Posljedice sporosti i neučinkovitosti administracije osjećaju poduzetnici koji mjesecima čekaju potrebna rješenja i mišljenja, dok projekti stoje, troškovi rastu, a investicije kasne. U pojedinim slučajevima tvrtke se suočavaju i sa sankcijama inspekcijskih službi jer zbog administrativnih kašnjenja nisu uspjele pravodobno ishoditi potrebna odobrenja za rad.
Na upite i pozive stranaka, djelatnici Uprave za procjenu utjecaja na okoliš često niti ne odgovaraju ili čak bahato prekidaju razgovore kako ih se ne bi uznemiravalo.
S obzirom na navedeno, postavlja se pitanje kako će sustav funkcionirati nakon značajnog povećanja broja predmeta koje će Ministarstvo odsada morati obrađivati. Posebno zabrinjava činjenica da Ministarstvo već sada teško prati postojeći obujam posla, dok će se novim izmjenama broj postupaka višestruko povećati.
Dodatni apsurd predstavlja činjenica da zakon omogućuje da se o ocjeni o potrebi procjene utjecaja na okoliš odlučuje i na razini županija, odnosno lokalne samouprave, čime bi se postupci mogli znatno rasteretiti i ubrzati.
Stoga prilično ironično zvuči obrazloženje Ministarstva prema kojem će se izmjenama pragova i kriterija za zahvate gospodarenja otpadom „unaprijediti učinkovitost postupaka, uz zadržavanje visoke razine zaštite okoliša”.
Ministarstvo zaštite okoliša zaobišlo e-savjetovanje
Također valja naglasiti da uvrštavanje navedenih djelatnosti nije povezano s usklađivanjem s propisima Europske unije jer se predmetne djelatnosti ne nalaze na popisu relevantne Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš.
Posebno zabrinjava činjenica da Ministarstvo predmetne izmjene Uredbe nije provelo kroz postupak e-savjetovanja, što otvara pitanje usklađenosti s odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te Smjernicama Povjerenika za informiranje o provedbi savjetovanja sa zainteresiranom javnošću.
Zbog svega navedenog podnijeli smo predstavku Povjereniku za informiranje, uz obrazloženje da je donošenjem predmetne Uredbe Vlada Republike Hrvatske uvela nove administrativne i financijske obveze za gospodarstvo bez prethodnog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću.
