U tekstu Poziva na dostavu projektnih prijedloga za Izgradnju i opremanje postrojenja za biološku obradu odvojeno sakupljenog biootpada objavljenog 5. prosinca 2019. postoji dosta nejasnoća. Stoga su dvije informativne radionice koje je, 17. prosinca prošle i 15. siječnja ove godine, održalo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike bile dobra prilika da se neki važni elementi ovog poziva pojasne potencijalnim prijaviteljima.

Kako bi objasnili uvjete koje moraju zadovoljiti prijavitelji i projekti, djelatnici Ministarstva pozivali su se na pravila za dodjelu državnih potpora koja su zadana EU propisima. Stoga smo analizirali propise i dokumente na kojima se temelji ovaj poziv i to tzv. GBER uredbu koja utvrđuje opća pravila za skupna izuzeća određenih kategorija državnih potpora od obveze prijave Europskoj Komisiji i Program dodjele državnih potpora za ulaganja u postrojenja za biološku obradu odvojeno sakupljenog biootpada. Došli smo do zaključka da kriteriji iz ovog javnog poziva ipak nisu u potpunosti u skladu s EU pravilima.

Različito tumačenje  prihvatljivih vrsta biootpada za recikliranje

Prema članku 41. GBER uredbe potpore se mogu dodijeliti samo za recikliranje i ponovnu uporabu otpada porijeklom od drugih poduzetnika. Program potpora u članku 9. propisuje da će se financirati obrada samo proizvodnog biootpada, dok se u članku 13. Programa navodi da je očekivani rezultat učinaka potpore smanjenje udjela odloženog komunalnog otpada (!!???). Za razliku od prethodnog, prema tumačenju Ministarstva javni poziv odnosi se i na proizvodni i komunalni biootpad.

Vrste tehnologije koje se mogu sufinancirati 

Članak 41. GBER uredbe i članak 9. Programa potpora propisuju da će se potpore za recikliranje davati projektima koji predstavljaju nove i nedokazane tehnologije odnosno koje su iznad postojećeg „vrhunca tehnologije“ (tzv. state od the art) ili će se klasične tehnologije upotrebljavati na inovativni način. Međutim, Poziv ne propisuje nikakve kriterije za tehnologiju recikliranja odnosno daje mogućnost građenja i nadograđivanja uobičajenih postrojenja i opreme za kompostiranje.

Postojeća bioplinska postrojenja, (ne)prihvatljiva? 

Člankom 47. GBER uredbe propisano je da se potpore za promociju energije iz obnovljivih izvora mogu dodjeljivati za novu opremu (engl. installation), ali uključuje i  rekonstrukciju postojećih (bioplinskih) postrojenja. U Programu potpora u članku 10. engleska riječ installation je pogrešno prevedena kao postrojenje (engl. plant) te je navedeno da su ulaganja moguća samo za nova postrojenja. Isti izričaj – prihvatljiva su ulaganja samo u nova postrojenja, umjesto kako bi bilo ispravno u novu opremu,  korišten je i u Pozivu. Ovaj pogrešan izričaj (prijevod) izaziva nedoumice u tumačenju prihvatljivosti prijavitelja, jer se dalje u članku 10. Programa potpora i tekstu Poziva potom navodi da je omogućena potpora i za postojeća (bioplinska) postrojenja „ako se troškovi ulaganja u proizvodnju energije iz obnovljivih izvora mogu utvrditi kao zasebno ulaganje.“(!!??) .

Povrh ovih nejasnoća, Ministarstvo je u svome tumačenju Poziva dodalo još specifičnih dodatnih tumačenja (kriterija). Tako se prema tumačenju Ministarstva na ovaj poziv mogu javiti samo postojeća bioplinska postrojenja koja nemaju ishođenu dozvolu za gospodarenje otpadom uz uvjet da prilože izjavu da za novu komponentu koja se sufinancira u sklopu ovog poziva već ne ostvaruju niti će ostvarivati prava na zajamčenu tarifu.

1. listopad 2020. je prekratak rok

Rok za predaju prijave je 1. listopad 2020. Do tada bi svi projekti, za koje je to primjenjivo, trebali imati  lokacijsku i građevinsku dozvolu, provedenu procjenu utjecaja na okoliš i okolišnu dozvolu što je neprovedivo za ozbiljnije i zahtjevnije projekte. Zanimljivo je kako je Ministarstvo za ovako zahtjevne investicije poduzetnicima dalo rok od osam mjeseci da ishode svu potrebnu papirologiju, dok je istovremeno tom istom Ministarstvu trebalo više od godinu dana samo da napiše konačnu verziju Poziva.

Nedostaje komunikacija  s realnim sektorom

Znamo li kako Hrvatska u ovom trenutku ima vrlu nisku stopu oporabe biootpada nejasno je zašto je Ministarstvo kao neprihvatljive prijavitelje proglasilo postrojenja koja već imaju dozvolu za gospodarenje biootpadom. Upravo neka od ovih postrojenja koja su započela preuzimati biootpad nužno trebaju ulaganja u komponente za prihvat i predobradu prikupljenog otpada jer je komunalni biootpad onečišćen plastikom i drugim nerazgradivim materijalima. Sortiranje biootpada koje se zasniva na ljudskoj radnoj snazi poskupljuje cijenu preuzimanja biootpada, (cijena takve obrade kreće se u rasponu od 500,00 do 1000,00 kn/t) što je neprihvatljivo komunalnim poduzećima pa nisu stimulirana na odvajanje biootpada.

Zaključujemo da nažalost specifične EU pozive kreiraju ljudi koji nisu upoznati sa specifičnom situaciju na terenu, ne poznaju realni sektor, ali nisu čak ni upućeni u samu problematiku, u ovom slučaju u gospodarenje biootpadom. A prilika za upoznavanje s ovom temom je bilo. Na stručnom skupu koji smo organizirali u travnju 2019. na temu oporabe biootpada, predstavnici proizvođača, sakupljača i oporabitelja biootpada iznijeli su svoja iskustva, probleme i potrebe. Na ovom skupu, predstavnici Ministarstva zaduženi za EU projekte, iako pozvani, nisu se pojavili.

Želite provjeriti je li vaš projekt prihvatljiv za potporu i  trebate pomoć u pripremi projektne dokumentacije? Kontaktirajte nas.

Business photo created by freepik – www.freepik.com

Pokaži komentareZatvori komentare

Ostavi komentar