Novi pravilnik o nusproizvodima i prestanku statusa otpada

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike pustilo je u proceduru javnog savjetovanja prijedlog novog Pravilnika o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada. Kako je ovo važan akt kojim se regulira stavljanje na tržište sirovina i proizvoda nastalih oporabom otpada, period e-savjetovanja je jedina mogućnost kada svi zainteresirani gospodarski subjekti mogu dati svoje komentare i primjedbe na ovaj administrativni akt koji može značajno utjecati na njihovo buduće poslovanje.

Savjetovanje je otvoreno do 19. srpnja 2018. godine i može se naći na linku https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/MainScreen?EntityId=7756

Bespovratna sredstva za ispitivanje sirovina i proizvoda nastalih iz otpada

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta raspisalo je natječaj za pružanje stručne podrške malim i srednjim poduzetnicima (MSP-ovi) za troškove testiranja, ispitivanja, demonstracijskih aktivnosti, kao i stručnih tehničkih znanja. Natječaj je zamišljen kao dodjela vaučera (od 10.000,00 kn do 75.000,00 kn) koju će poduzetnici kroz suradnju sa znanstveno-istraživačkim organizacijama moći iskoristiti u svrhu razvoja novih proizvoda, usluga ili procesa, s naglaskom na komercijalizaciju proizvoda i usluga.

Ukoliko imate ideju za novi proizvod ili uslugu ili već proizvodite proizvod ili uslugu čijim unaprjeđenjem možete doprinijeti razvoju kružne ekonomije kao što je ekodizajn ili želite ispitati zadovoljava li sekundarna sirovina ili proizvod nastali oporabom otpada uvjete za ukidanje statusa otpada, ovo je natječaj za vas.

Na linku http://pregledi.mzos.hr/Ustanove_Z.aspx nalazi se popis znanstvenih organizacija od kojih možete zatražiti usluge testiranja i stručnih i tehničkih znanja.

Za dodatne informacije i konzultantske usluge vezano za ovaj natječaj pošaljite upit na https://kruzna-ekonomija.com/contact/

Certifikacija reciklata – bespovratna sredstva

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta raspisalo je natječaj za certifikaciju proizvoda, odnosno postupak ocjene sukladnosti proizvoda s određenom normom ili specifikacijom uključujući provođenje postupka ocjene sukladnosti.

Kako je prema važećem Pravilniku o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada (NN, 117/14) jedan od uvjeta za ukidanje statusa otpada dokazivanje usklađenosti nastalih sekundarnih materijala (reciklata) s određenom normom, ovaj natječaj se može iskoristiti za pokrivanje značajnog troška kojeg zahtjeva procedura ukidanja statusa otpada.

Primjer su reciklirani agregati koji nastaju oporabom građevinskog otpada i koji da bi se mogli koristiti moraju imati certifikat kontrole tvorničke proizvodnje ukoliko se njihova oporaba obavlja na stalnoj lokaciji.

Za dodatne informacije i konzultantske usluge vezano za ovaj natječaj pošaljite upit na https://kruzna-ekonomija.com/contact/

End of Waste za građevinski otpad

Institut ukidanja statusa otpada uveden je u EU zakonodavstvo Direktivom o otpadu 2008/98/EZ s ciljem promocije recikliranja i veće uporabe otpada kao resursa. Prvobitna intencija bila je da se određenim vrstama otpada koji nakon oporabe nemaju status gotovih proizvoda omogući, da ukoliko zadovoljavaju određene kriterije, prestanu smatrati otpadom čime bi se smanjila administrativna opterećenja koja prate promet materijala koji se smatra otpadom, a čime bi se u konačnici olakšala trgovina tim vrstama materijala kako na nacionalnom tako i na EU tržištu.

U međuvremenu su na nivou EU uspostavljeni kriteriji samo za stakleni krš i metalni skrap (aluminij, čelik, željezo i bakar). Neke EU države propisale su kriterije za ukidanje statusa otpada i drugih vrsta materijala (drvo, pepeo, šljaku, ravno staklo, agregate itd. ).

End of waste kriterije ili kriterije za prestanak statusa otpada za inertne agregate koji su nastali oporabom građevinskog otpada i otpada od rušenja, a koji se upotrebljavaju u građevinarstvu, propisale su Velika Britanija, Austrija, Belgija, Češka, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska, Italija, Nizozemska, ali i Hrvatska. Studija “End of waste criteria for inert aggregates in member states” autora I. Velzeboer-a i A. van Zomeren-a pozabavila se usporednom analizom kriterija za ukidanje statusa za inertne agregate u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Francuskoj i Austriji. Zaključak studije je da među ovim državama postoji značajna razlika u kriterijima za ulazni otpad koji je prihvatljiv za oporabu, sastav i parametre procjeđivanja. Tako su zbog razlike u nacionalnoj regulativi, kriteriji za prestanak statusa otpada za građevni otpad i otpad od rušenja primjenjivi samo za uporabu u nacionalnom prometu, ali ne i za prekogranični promet.

Autori studije zaključuju da nacionalni kriteriji za prestanak statusa otpada mogu unaprijediti trgovinu recikliranim materijalima samo ako su harmonizirani odnosno ujednačeni u svim EU državama. U protivnom, proizlazi da kriteriji za prestanak statusa otpada predstavljaju prepreku za trgovinu na EU tržištu, upravo suprotno od onog za što su i uvedeni u regulaciju o otpadu.

Izvješće o EPR shemama u Dunavskoj regiji

U okviru projekta MOVECO čiji je cilj podizanje svijesti o cirkularnoj ekonomiji napravljeno je i izvješće o vrstama EPR shema koje se provode u državama Dunavske regije. EPR sheme (Extended producer responsibility) su sheme koje se odnose na produženu odgovornost proizvođača proizvoda od kojih će nakon uporabe nastati otpad. U Hrvatskoj EPR shema je organizirana od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Jedan od zaključaka ovog izvješća je da je danas u doba sveprisutnog interneta vrlo teško pronaći potrebne informacije na koji način je pojedina EPR shema organizirana u pojedinoj državi. Nedostaju informacije na engleskom jeziku što predstavlja poteškoću malim i srednjim poduzećima koja ulaze na druga tržište i koja se moraju upoznati sa svojim obavezama i troškovima prilikom stavljanja na tržište svojih proizvoda u drugim državama.

Birokracija protiv kompostiranja

Tko god se bavi reciklažom u Hrvatskoj sigurno će se složiti da je regulativa iz područja gospodarenja otpadom velikim dijelom sama sebi svrhom i da umjesto da potiče smanjenje nastanka otpada i reciklažu, zapravo koči razvoj sektora reciklaže.

Tako primjerice jedan OPG, hotel ili dječji vrtić koji želi kompostirati svoj vlastiti biootpad na svojoj lokaciji i proizvedeni kompost koristiti za vlastite potrebe to ne može “legalno” učiniti ako prethodno ne ishodi dozvolu za oporabu otpada kompostiranjem. No, da bi neki pravni subjekt ishodio navedenu dozvolu potrebno je zadovoljiti više birokratskih uvjeta što uključuje trošak izrade elaborata gospodarenja otpadom koji pak mora izraditi ovlašteni inženjer, mora raspolagati građevinom koja ima odgovarajuću uporabnu dozvolu i koja se nalazi na području gospodarske, proizvodne ili poslovne namjene, zapošljavati najmanje dvije osobe tehničke ili prirodoslovne struke koje imaju tri godine radnog iskustva na poslovima gospodarenja otpadom te platiti odgovarajuće osiguranje, upravnu pristojbu i trošak očevida.

Postavlja se i pitanje na koji bi način jedan OPG koji nema građevinu, već samo poljoprivredno zemljište na kojem kompostira vlastiti otpad, dječji vrtić ili hotel mogao ishoditi dozvolu. Nikako.

U Sloveniji primjerice, u propis koji regulira obradu biootpada ugrađen je izuzetak od ishođenja dozvole za subjekte koji obrađuju biootpad i životinjski gnoj ako je kapacitet kompostane manji od 300 t na godinu, kompostiranje se obavlja na mjestu nastanka otpada, a nastali se kompost koristi za vlastite potrebe.

U HR zakonodavstvu ne postoje takva izuzeća pa vrtić koji bi kompostirao nekoliko kila biootpada dnevno podliježe istim uvjetima kao i kompostana grada Zagreba. Stoga bi u Zakon o održivom gospodarenju otpadom bilo nužno uvrstiti izuzeća od obaveze ishođenja dozvole za kompostiranje manjeg obima.

Sustav depozita za ambalažu u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je depozitni sustav za ambalažu započeo u siječnju 2006. godine, a primjenjuje se samo za ambalažu za piće izrađenu od stakla, plastike (PET) i metala (Al i Fe) ukupnog volumena većeg od 0,20 litara (izuzetak je ambalaža za mlijeko i tekuće mliječne proizvode). Rezultirao je izuzetno visokom stopom sakupljanja ambalažnog otpada u sustavu povratne naknade. Tako stope sakupljanja prema podacima Hrvatske agencije za okoliš i prirodu iznose za PET ambalažu 96%, staklo 82%, Al/Fe 85 %. Osim visoke stope sakupljanja otpadne ambalaže prednost depozitnog sustava je i nizak stupanj nečistoća koje sadrži tako prikupljena otpadna ambalaža.

Kako sustav funkcionira? Osim što proizvođači i uvoznici pića plaćaju Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost naknade gospodarenja otpadom prema težini ambalaže stavljene na tržište, plaćaju i dodatnu naknadu Fondu i to po jedinici proizvoda i povratnu naknadu (0,5 kn/l). Povratna naknada uračunata je u cijenu proizvoda i služi kao svojevrstan polog koji se nakon povrata prazne ambalaže vraća kupcu. Krajnjeg se korisnika na ovaj način potiče na odvojeno sakupljanje ambalažnog otpada od pića.

Međutim, postoji i druga strana priče, a to je ekonomski i dijelom ekološki aspekt postojećeg sustava.

U depozitnom sustavu ključna je uloga Fonda koji praktički u ime proizvođača/uvoznika, koji plaćaju naknadu gospodarenja na račun Fonda, djeluje kao posrednik, organizira cjelokupni sustav, ugovara poslove preuzimanja, sakupljanja i oporabe ambalažnog i raspolaže otpadnom ambalažom. Fond je vanproračunska, ali državna institucija. Kako je gospodarenje otpadom uvelike temeljeno na tržišnim osnovama jer riječ je o trgovini sekundarnim sirovinama, uloga državne institucije kao nositelja sustava svakako nije najekonomičnije rješenje. Cjelokupni sustav je uređen u „državnom“ a ne tržišnom stilu upravljanja. Sustav vrvi papirologijom i pravilima koje stvaraju dodatno administrativno opterećenje za poduzetnike uključene u sustav pa da bi se takav administrativni posao mogao odraditi buja i broj službenika zaposlenih u Fondu. Posebna ja priča i sustav koncesija i ugovaranja sa sakupljačima i oporabiteljima ambalaže, gdje se Fond kao državna institucija izravno upliće u tržišnu utakmicu, stvara monopole, čime se otvara mogućnost za pogodovanje i korupciju, kroničnu bolest državnih institucija. Prazne plastične boce i limenke se od trgovina do obrađivača voze nesprešane i postavlja se pitanje negativnog utjecaja na okoliš koji uzrokuju emisije od ovog neracionalnog prijevoza otpadne ambalaže.

Depozitni sustav je vrlo stimulirajući za građane. Međutim, depozitni sustav je dobar ako je organiziran na ekonomski i ekološki održivim temeljima. Uloga države bi se trebala svesti samo na izgradnju najboljeg mogućeg regulatornog okvira i nadzora sustava, a sam sustav operativno prepusti proizvođačima/uvoznicama.