Sufinanciranje ponovne uporabe

Fond za zaštitu okoliša objavio je natječaj za sufinanciranje projekata ponovne uporabe proizvoda. Predmet javnog poziva je dodjela sredstava subvencije Fonda za sufinanciranje projekata kojima se doprinosi i potiču razmjene i ponovne uporabe isluženih proizvoda pri čemu postupci ponovne uporabe mogu uključivati upotrebu proizvoda za istu svrhu za koju je predviđen ili za neku drugu funkciju, obnovu proizvoda koja omogućuje povrat proizvoda u zadovoljavajujće radno stanje, popravak ili ispravak određene greške u proizvodu i slično. Vrste proizvoda koje mogu biti predmet Javnog poziva su tekstil, namještaj i roba široke potrošnje.

Pravo na prijavu projekata imaju samo registrirane zadruge koje promiču zaštitu okoliša i održivi razvoj. Fond sufinancira troškove najviše u iznosu do 60.000,00 kn po jednom projektu.

Ukoliko vam trebaju konzultantske usluge vezane za ovaj natječaj ili za područje ponove uporabe i ukidanje statusa otpada za predmete koji su postali otpad, pošaljite upit na vesna.petrovic@kruzna-ekonomija.com

Pozitivan primjer – HUMANA NOVA

Humana nova je socijalna zadruga koja potiče zapošljavanje društveno isključenih osoba, a bavi se prikupljanjem rabljene odjeće i drugih predmeta.

U procesu rada zadruge Humana Nova sakupljena rabljena odjeća sortira se u proizvodnom pogonu zadruge, po raznim kategorijama:

čista i cjelovita odjeća prosljeđuje se na daljnju prodaju po pristupačnim cijenama u dućane u Čakovcu, Zagrebu i Labinu;
čista i djelomično cjelovita odjeća prosljeđuje se u šivaonicu na doradu, zatim u greenware dućane;
čista i necjelovita odjeća upotrebljava se u proizvodnji novih proizvoda – patchwork pokrivači, torbice, odjeće, itd. k oju potom možete kupiti u dućanima u Čakovcu, Zagrebu i Labinu;
istrošena i zamrljana odjeća reciklirase u industrijske krpe za brisanje. Gumbi, zatvarači i sl. se skidaju i ponovno upotrebljavaju;
neupotrebljiv tekstil i otpad prosljeđuje se tvrtkama za reciklažu.

Udruga djeluje na tri lokacije, Čakovcu, Zagrebu (Žitnjak) i Labinu koje zapravo predstavljaju centre za ponovnu uporabu. Hrvatska ima obavezu uspostave ovakvih centara jer se njihova djelatnost smatra mjerom za sprječavanje nastanka otpada. Tako Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017. – 2022. godine (‘Narodne novine’, br. 3/17) predviđa uspostavu centara za ponovnu uporabu, kao mjeru sprječavanja nastanka otpada kojom se potiče razmjena i ponovna uporaba isluženih predmeta koje posjednik ne treba i ne želi, a još se uvijek mogu koristiti.

Iako je iz Plana nejasno tko je dužan osnivati ovakve centre, ova inicijativa Humane nove pokazuje da dobre ideje pojedinaca i skupina pronalaze svoje mjesto na tržištu neovisno o “direktivama” države.

Dakle, ako ne znate kamo s viškom odjeće koju nikad ne nosite, a nalazite se u blizini Čakovca, Zagreba ili Labina, donirajte ju Humani novoj koja će ju znati dobro iskoristiti.

Broj zaposlenih viši, rezultati niži

U svojim medijskim istupima predstavnici Grada Zagreba ponovili su više puta da bi Čistoća trebala zaposliti još radnika kako bi se unaprijedio sustav gospodarenja otpadom. Tako je primjerice Mirka Jozić iz Grada Zagreba u jednoj od emisija „Otvoreno“ izjavila da bi Čistoća trebala zaposliti još 400 djelatnika.

Trenutno Zagrebački Holding u svojim podružnicama zapošljava okvirno 1800 djelatnika koji se bave djelatnošću gospodarenja otpadom: Čistoća 1662, ZGOS 35, plus djelatnici zaposleni u Zagrebačkim cestama (reciklaža građevinskog otpada), Zrinjevac (kompostane). Kada to podijelimo s brojem stanovnika u gradu Zagrebu dolazimo do podatka da 1 zaposleni u sektoru gospodarenja otpadom pokriva 444 stanovnika.

Napravili smo sličnu analizu sa susjednim metropolama. Tako prema podacima o broju zaposlenih u Ljubljanskom javnom poduzeću za gospodarenje otpadom Snaga (480 zaposlenih za područje od 393 000 stanovnika) i RCERO – Centar za gospodarenje otpadom (82 zaposlena na 800 000 stanovnika) dolazimo do podatka da u Ljubljani 1 zaposlenik pokriva 755 stanovnika.

U Beču pak 3282 zaposlenika Magistratskog odjela MA 48 (gradski ured koji se bavi prikupljanjem otpada, te upravlja s tri spalionice, jednom kompostanom, postrojenjem za bioplin, ali pod čijom ingerencijom je i pauk služba, održavanje voznog parka grada Beča, zimska služba) pokriva potrebe 1.800.000 stanovnika. Dakle, 1 zaposleni na više od 600 stanovnika.

Podaci o količini odvojeno sakupljenog i recikliranog otpada u ova tri grada su također zanimljivi. Na 1. mjestu među EU glavnim gradovima po količini odvojeno sakupljenog papira, stakla, plastike, metala i biootpada je Ljubljana, Beč je peti, a Zagreb je na posljednjem mjestu.

Zaključak.
Zagreb koji po glavi stanovnika zapošljava najveći broj djelatnika u djelatnosti gospodarenja otpadom pri čemu određeni dio poslova i outsourca (najnoviji primjer. Ugovor za građenje, održavanje i upravljanje podsustavima odlagališta otpada Jakuševec) ima puno lošije rezultate u usporedbi s gradovima kao što su Beč i Ljubljana. I dok ovi potonji u svojim sustavima upravljaju i postrojenjima za obradu otpada (spalionice, bioplinska postrojenja, postrojenja za mehaničku obradu itd. ) kod nas je problem redovito čistiti i održavati zelene otoke.

Da li će pomoći zapošljavanje 400 novih djelatnika (bruto mjesečni trošak cca 4.000.000,00 kn)? Podaci Beča i Ljubljane govore da neće.

Sustav gospodarenja ambalažnim otpadom u HR. Tko pije, a tko plaća?

U Hrvatskoj je sustav gospodarenja ambalažnim otpadom uspostavljen 2006. godine donošenjem Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN, 97/05). Nakon već više od 10 godina implementacije ovog sustava može se utvrditi da je postignut značajan napredak u prikupljanju i reciklaži ambalaže. Međutim, sustav ima i nedostataka te bi trebalo napraviti njegovu reviziju što je u svom Izvješću za Hrvatsku, u veljači 2017. godine sugerirala i Europska komisija. Za analizu sustava potrebno je skenirati njegove najvažnije aspekte.

Tko plaća sustav?
Proizvođači i uvoznici

Za sve vrste ambalaže primjenjuje se koncept proširene odgovornosti proizvođača (EPR shema) što znači da svi proizvođači i uvoznici koji stavljaju na tržište proizvode pakirane u ambalažu plaćaju naknade Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, bez obzira kolika će se količina od te ambalaže stvarno prikupiti i reciklirati. Iznos naknada ovisi o vrsti ambalaže i o tome jesu li dio depozitnog ili nedepozitnog sustava te su propisane Uredbom o gospodarenju otpadnom ambalažom (NN, 97/15). Ova naknada je novčani iznos koji plaćaju proizvođači i uvoznici u svrhu pokrivanja troškova sakupljanja i obrade otpadne ambalaže od pića, papirne/kartonske, višeslojne ambalaže, drva, tekstila, plastičnih vrećica, stakla i polimernih materijala.

Tko upravlja prikupljenim novcem?
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Fond s prikupljenim novcem refundira troškove nastale manipulacijom, skupljanjem, prijevozom i obradom prikupljene ambalaže trgovcima i sakupljačima/prijevoznicima otpadne ambalaže.

Da li se sav novac prikupljen od naknada za ambalažu stavljenu na tržište potroši na pokrivanje troškova sakupljanja ambalaže?
Ne, jer u praksi imamo dva paralelna sustava.

Sustav prikupljanja ambalaže kojim upravlja Fond. Taj se sustav opet može podijeliti na:

Sustav prikupljanja ambalaže od pića za koje je utvrđena povratna naknada 0,50 kn (depozitni sustav) i sustav prikupljanja ambalaže izvan sustava povratne naknade za ostalu ambalažu (nedepozitni sustav).

Depozitni sustav koji se primjenjuje samo za ambalažu za piće izrađenu od stakla, plastike (PET-a) i metala (Al) volumena većeg od 0,20 litara rezultirao je izuzetno visokom stopom sakupljanja ambalažnog otpada. Prema podacima iz Izvješća o gospodarenju otpadnom ambalažom u RH za razdoblje do 2016. godine Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (Agencija) stope sakupljanja u sustavu povratne naknade iznose za PET ambalažu 96%, staklo 82%, Al/Fe 85 %.

Međutim, u nedepozitnom sustavu prikupi se znatno manji dio ambalažnog otpada od onog stavljenog na tržište, a velik dio ambalaže završi na odlagalištima. Istovremeno proizvođači plaćaju naknade za svu količinu ambalaže stavljene na tržište te se taj novac manjim dijelom (kojem?) potroši za predviđenu namjenu. Za ilustraciju, primjerice proizvođač kiselih krastavaca, mlijeka u tetrapaku ili uvoznik šampona plaća naknadu Fondu za cjelokupnu količinu staklene, višeslojne odnosno plastične ambalaže stavljene na tržište (u kunama po toni), ali samo jedan manji dio te ambalaže će se vratiti u sustav oporabe, dok će veliki dio će završiti u miješanom komunalnom otpadu na deponijama.

Sustav prikupljanja ambalaže kojim ne upravlja Fond.

Kako je već navedeno Fond sredstva prikupljena od proizvođača i uvoznika troši na pokrivanje troškova sakupljanja ambalažnog otpada i prijevoza do obrađivača (reciklažera). Međutim, Fond će troškove refundirati samo tzv. ovlaštenim sakupljačima koji ambalažni otpad voze na obradu ovlaštenim obrađivačima, a ovlaštene su one tvrtke koje s Fondom imaju potpisane ugovore. Svi ostali sakupljači koji prikupljaju ambalažni otpad, a nemaju ugovor s Fondom nemaju pravo na subvenciju od Fonda. Dakle, iako su proizvođači/uvoznici platitli naknade Fondu za svu ambalažu stavljenu na tržište pa i za onu koju prikupe „neovlašteni“ sakupljači, taj novac potonji sakupljači ne vide.

Koliko se ambalaže po vrstama prikupi?
Podaci nisu u potpunosti transparentni.

Spomenuto Izvješće Agencije daje prikaz količina ambalaže stavljene na tržište, odvojeno sakupljenje ambalaže u sustavu Fonda i ukupno sakupljenje (prema podacima iz sustava Registra onečišćavanja okoliša).

Iz ovog izvješća Agencije mogu se izvući podaci o količinama ambalaže sakupljenje izvan sustava Fonda: staklena 18%, polimerni materijali (32,1%), Al/Fe (50,1 %), papir/karton/višeslojna (32,3 %), drvo (82,6 %) od ukupnih količina sakupljenih u HR (Tablica 1.)

Tablica 1.

Vrsta ambalaže	Količina stavljena na tržište (t)	Količina skupljena u sustavu Fonda (t)	Ukupno sakupljeno (t) (prema podacima iz ROO)	Količina sakupljena izvan sustava Fonda (t)
Staklena	54.821	35.818,59	43.682	7863,41 (18 %)
PET i ostali polimerni materijali	54.744	23.180,07	34.155	10.974,93 (32,1 %)
Al/ Fe	10.538	1.877,37	3.814	1.936,63 (50,1%)
Papir/karton višeslojna ambalaža	84.574	75.017,63	110.784	35.766,37 (32,3 %)
Drvo	24.623	734,48	4.228	3.493,52 (82,6%)

Međutim, niti iz podataka Fonda niti Agencije ne možemo zaključiti koliko je stavljeno na tržište ambalaže od pića (depozitni sustav), a koliko za ostale vrste ambalaže (nedepozitni sustav).

Zašto je to bitno?
..jer nas zanima koliko (nešto) košta?

U Izvješću o ostvarenju Programa rada Fonda za 2015. godinu na str. 13. navodi se da su prihodi od naknada za ambalažu i ambalažni otpad u 2015. godini iznopsili 526.395.921, 53 HRK (31,35 % od ukupnih prihoda Fonda). Rashodi za amalažni otpad u 2015. godini iznosili su 483.643.418, 26 kn. Dakle, prikazani su podaci o ukupnom iznosu prihoda i rashoda za ambalažni otpad. Izvješće ne specificira troškove vezane za depozitni sustav i nedopozitni sustav. Iz ovih podataka možemo samo zaključiti da je sustav gospodarenja ambalažnim otpadom kojim upravlja Fond održiv, odnosno da su prihodi veći od rashoda, ali nemamo informaciju je li depozitni sustav sam po sebi održiv.

Koji su nedostaci sustava? Što je s osnivanjem recovery organizacija?

Sustav nije u potpunosti transparentan jer iz dostupnih podataka ne možemo zaključiti koliko je depozitni sustav ekonomičan i samoodrživ. Nadalje, vidljivo je da pored sustava kojim upravlja Fond postoji sustav sakupljanja ambalažnog otpada u kojem sudjeluju sakupljači i oporabitelji koji djeluju na tržišnim osnovama i nisu pokriveni subvencijama koje iz prikupljenih naknada proizvođača plaća Fond. Na ovaj način narušavaju se prava tržišnog natjecanje, što je zagarantirano Ustavom RH kojim država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu.

Kako stoje stvari u Europi? Prema analizi Deposit Systems for One-way Beverage Containers: Global Overview 2016 koji je objavila organizacija Reloop, depozitni sustav implementiran je u 10 europskih država (Estonija, Njemačka, Švedska, Danska, Norveška, Finska, Island, Nizozemska, Litva i Hrvatska). Međutim, niti u jednoj od ovih zemalja sustavom ne upravlja državna institucija, već je riječ o recovery organizacijama kojima upravljaju dionici sustava; proizvođači, uvoznici, sakupljači otpada, reciklažeri, trgovci i sl.

Potpuno je logično da sustavom upravljaju oni koji ga financiraju i operativno u njemu sudjeluju te se postavlja pitanje zašto je Hrvatska izuzetak i zašto je „nacionalizirala“ ovu djelatnost. Gospodarenje otpadom nije samo ekologija već i biznis i tu nije mjesto državnoj instituciji već poslovnom sektoru.

Zanimljivo je da je Zakon o održivom sustavu gospodarenja otpadom (NN, 94/13) još 2013. godine predvidio mogućnost osnivanja recovery organizacija koje će u ime proizvođača organizirati sustav prikupljanja ambalaže. Međutim, da bi organizacija preuzela posao od Fonda potrebno je da prethodno ishodi odobrenje Ministarstva zaštite okoliša, a uvjeti za izdavanje odobrenja su trebali biti propisani Uredbom o ambalaži i ambalažnom otpadu. Uredba je donesena 2015. godine, ali u njoj se ne spominju recovery organizacije i načini na koje bi iste trebale dobiti odobrenje ministarstva. Dakle, Ministarstvo ne može izdati odobrenje za rad recovery organizacija jer to isto Ministarstvo nije propisalo uvjete za izdavanje odobrenja.

HR propisima o otpadu treba velika čistka

Upravo je završeno e-savjetovanje za prijedlog Zakona o izmenama i dopunama zakona o održivom gospodarenju otpadom. Iako se ovim izmjenama Zakona o održivom gospodarenju otpadom ukidaju neke odredbe koje će smanjiti administrativno opterećenje subjekata koji se bave djelatnošću gospodarenja otpadom – određena izuzeća iz Očevidnika prijevoznika otpada i dozvola za gospodarenje otpadom, ukidanje obavijesti Ministarstvu o prekograničnom prometu neopasnim otpadom te ukidanje obaveze izrade fizikalno-kemijskih analiza i deklaracija o opasnom otpadu – na snazi ostaju brojne odredbe koje opterećuju poslovanje poduzetnika, a ne doprinose poboljšanju sustava gospodarenja otpadom.

Tako je propuštena prilika da se maksimalno pojednostave birokratske procedure kao što je izdavanje dozvola, potvrda, evidencija i očevidnika te na taj način smanji administrativni trošak poduzetnicima koji posluju s otpadom, a što je i u skladu s mjerama i programima Vlade RH https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//Sjednice/2018/04%20travnja/93%20sjednica%20VRH//93%20-%201.pdf

Okvirna Direktiva o otpadu 2008/98/EZ koja je u naše zakonodavstvo prenešena Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (Zakon) zadaje državama članicama manje administrativnih obaveza nego što je propisano ovim Zakonom i njegovim provedbenim propisima.

Tako je Direktivom o otpadu propisana mogućnost da se svi subjekti koji se bave oporabom otpada izuzmu od obaveze ishođenja dozvole, dok je po našem Zakonu izuzeće propisano za vrlo mali broj postupaka. Štoviše, iako je Zakonom o zaštiti okoliša prije nekoliko godina u HR zakonodavstvo uvedena obaveza ishođenja okolišne dozvole za određene subjekte, nije se objedinio postupak izdavanja okolišne dozvole i dozvole za gospodarenje otpadom već su to dva odvojena postupka, za što stranka predaje dva odvojena zahtjeva u isto Ministarstvo (zaštite okoliša).

Nadalje naš Zakon je uveo obavezu vođenja očevidnika izvoznika i uvoznika neopasnog otpada dok Direktiva isto ne propisuje. Naš Zakon je “izmislio” potpuno nepotrebni Očevidnik subjekata koji skladište vlastiti proizvodni otpad i obavezu izrade Plana gospodarenja otpadom proizvođača otpada. Tu se i očevidnici o otpadu kojeg su prema našem Zakonu dužni voditi svi u lancu gospodarenja otpadom, dok su Direktivom izuzeti proizvođači, skupljači, prijevoznici, trgovci i posrednici koji gospodare neopasnim otpadom.

Svi navedeni administrativni postupci koje nam nije propisala EU, već ih izglasao Sabor, iziskuju značajne administrativne i financijske troškove za naše poduzetnike. I dok s jedne strane u EU prednjačimo po broju administrativnih obaveza i propisa u području gospodarenja otpadom, istovremeno smo na začelju po količini recikliranog i odvojeno sakupljenog otpada.

Zaključak koji se nameće. Kako bi se smanjile količine otpada na odlagalištima i povećale stope recikliranja potrebno je maksimalno unaprijediti poslovno okruzenje u području gospodarenja otpadom, a to je:

– liberalizacija, a ne monopolizacija tržišta otpadom,

– digitalizacija administrativnih procedura,

– rezanje birokratskih procedura na mjeru propisanu obavezama iz direktiva EU, a ne njihovo strožije prenošenje u domaće zakonodavstvo.

Izmjene Zakona o otpadu, ipak malo administrativno rasterećenje

Otvoreno je e-savjetovanje za prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o održivom gospodarenju otpadom https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=8256. Veseli da ove izmjene donose i nekoliko odredbi koje ipak rasterećuju gospodarstvo.

Tako se člankom 35. ovog dokumenta mijenja članak 110. važećeg Zakona o održivom gospodarenju otpadom te se iz obaveze upisa u Očevidnik prijevoznika otpada izuzimaju pravne osobe i obrtnici kad prevoze pošiljku vlastitog proizvodnog otpada osim proizvodnog otpada koji nastaje obradom otpada. To u prijevodu znači da su tvrtke koje prevoze otpad nastao u vlastitoj djelatnosti, a koje se profesionalno ne bave gospodarenjem otpadom izuzete iz upisa u Očevidnik prijevoznika. Podsjetimo da famozni Očevidnik prijevoznika trenutno sadrži popis od oko 2400 subjekata te da prema važećem Zakonu jedna picerija ili frizerski salon koji želi prevesti vlastitu ambalazu od kartona ili od lakova za kosu u neko skladište otpada također mora biti upisan u ovaj Očevidnik. U protivnom, ukoliko prevoze svoj otpad bez upisa u Očevidnik, propisana je nevjerojatna kazna u iznosu od 85.000,00 do 400.000,00 kn.

I oni koji žele kompostirati svoj biootpad ovim prijedlogom Zakona će “profitirati”. Naime, člankom 12. ovog prijedloga iz obaveze ishođenja dozvole za gospodarenje otpadom izuzete su pravne osobe i obrtnici čijom obavljanjem djelatnosti nastaje biootpad te taj otpad mogu obraditi kompostiranjem bez ishođenja dozvole za gospodarenje otpadom u količini do 10.000 kg godišnje, ako obradu komposta obavljaju na mjestu nastanka tog otpada, nastali kompost ne stavljaju na tržište već ga koriste na mjestu nastanka toga otpada. Time će se omogućiti subjektima da kompostiraju svoj biootpad bez nepotrebnih birokratskih zavrzlama kako je to do sada bio slučaj.

U postojećem Zakonu o održivom gospodarenju otpadom ima još puno suvišnih odredbi koje smetaju gospodarstvu i koje bi trebalo ukinuti ili redefinirati, stoga je bitno da se uključite i svoje primjedbe dostavite do 9. rujna 2018. godine na sljedećoj poveznici https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=8256

Novi pravilnik o nusproizvodima i prestanku statusa otpada

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike pustilo je u proceduru javnog savjetovanja prijedlog novog Pravilnika o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada. Kako je ovo važan akt kojim se regulira stavljanje na tržište sirovina i proizvoda nastalih oporabom otpada, period e-savjetovanja je jedina mogućnost kada svi zainteresirani gospodarski subjekti mogu dati svoje komentare i primjedbe na ovaj administrativni akt koji može značajno utjecati na njihovo buduće poslovanje.

Savjetovanje je otvoreno do 19. srpnja 2018. godine i može se naći na linku https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/MainScreen?EntityId=7756