Ulaskom u 2022. godinu stupila je na snagu odredba Zakona o gospodarenju otpadomo kojom se zabranjuje stavljanje laganih plastičnih vrećica za nošenje na tržište. Zanimljivo je da se u EU direktivi o jednokratnoj plastici nigdje ne spominje ukidanje plastičnih vrećica kao konkretna mjera te da je naša Vlada u ovom slučaju primjenila radikalnu mjeru u odnosu na EU obaveze.
U 2021. godini donošenjem Zakona o gospodarenju otpadom, ukinute su ili olakšane neke administrativne obaveze za subjekte koji postupaju s otpadom. O kojim izmjenama je riječ pročitajte u nastavku.
Kako bi sa mobilnim uređajem mogli obavljati obradu otpada potrebno je prethodno ishoditi dozvolu za gospodarenje otpadom. Koju dokumentaciju je potrebno predati uz zahtjev?
Norway Grant objavio je poziv za dostavu projektnih prijedloga za sufinanciranje uvođenja zelenih tehnologija. Detalje natječaja
pročitajte u nastavku.
Od 1. studenog 2021. u uporabi je novi obrazac Pratećeg lista za otpad.
Primjer Crnog brda pokazuje koliko se zbrke stvara oko klasifikacije otpada. Silikomanganska i feromanganska troska na lokaciji TEF-a je u ovom slučaju u startu bila klasificirana kao otpad jer je riječ o proizvodnom ostatku iz proizvodnje elektroda i ferolegura koji se bez prethodne obrade nije mogao iskoristiti u novom proizvodnom procesu. Nakon obrade otpadne troske kada je iz nje izdvojena metalna frakcija, ostala je mineralna nemetalna frakcija koja također mora biti klasificirana kao otpad ukoliko se ne dokaže da zadovoljava uvjete za ukidanje statusa otpada. Iako su rezultati laboratorija za ispitivanje građevnih materijala pokazivali da troska zadovoljava određene građevne norme, status otpada se nekom materijalu može ukinuti tek kad se dokaže da za taj materijal postoji kupac odnosno korisnik.
U obavezi upisa u Evidenciju prijevoznika otpada su prijevoznici koji prevoze otpad za potrebe drugih i sakupljači i obrađivači otpada. Kada izvorni proizvođač otpada prevozi vlastiti otpad koji je nastao obavljanjem njegove djelatnosti, smatra se da time ne obavlja djelatnost gospodarenja otpadom te nije u obavezi upisati se u Evidenciju prijevoznika otpada.
Procedura i općenito obaveza upisa u Očevidnik nusproizvoda je dodatno administrativno opterećenje kako za poduzetnike tako i za državu. Da bi plasirali svoj nusproizvod poznatom kupcu/korisniku s kojim su prethodno dogovoreni komercijalni i tehnički uvjeti, poduzetnici moraju prethodno nadležnim tijelima „obrazložiti“ uvjete poslovne suradnje i praktički tražiti dopuštenje za ugovoreni posao. Da bi se dobilo takvo dopuštenje, županije moraju angažirati službenike koji će pregledavati pristiglu dokumentaciju i pisati upravne akte. No, nakon što su ishodili upis, poduzetnici još moraju dostavljati dokumentaciju o promjenama u poslovanju, npr. ugovore s novima kupcima nusproizvoda (!!??). Poduzetnici moraju slati i godišnja izvješća Ministarstvu. Sve te papire u Ministarstvu moraju pregledavati službenici, pisati godišnja izvješća itd. Sve ove aktivnosti oko upisa u Očevidnik nusproizvoda nametnuli smo si sami jer obaveza vođenja registra nusproizvoda nije propisana nikakvim EU direktivama i uredbama.
