U obavezi upisa u Evidenciju prijevoznika otpada su prijevoznici koji prevoze otpad za potrebe drugih i sakupljači i obrađivači otpada koji prevoze otpad.
Procedura i općenito obaveza upisa u Očevidnik nusproizvoda je dodatno administrativno opterećenje kako za poduzetnike tako i za državu. Da bi plasirali svoj nusproizvod poznatom kupcu/korisniku s kojim su prethodno dogovoreni komercijalni i tehnički uvjeti, poduzetnici moraju prethodno nadležnim tijelima „obrazložiti“ uvjete poslovne suradnje i praktički tražiti dopuštenje za ugovoreni posao. Da bi se dobilo takvo dopuštenje, županije moraju angažirati službenike koji će pregledavati pristiglu dokumentaciju i pisati upravne akte. No, nakon što su ishodili upis, poduzetnici još moraju dostavljati dokumentaciju o promjenama u poslovanju, npr. ugovore s novima kupcima nusproizvoda (!!??). Poduzetnici moraju slati i godišnja izvješća Ministarstvu. Sve te papire u Ministarstvu moraju pregledavati službenici, pisati godišnja izvješća itd. Sve ove aktivnosti oko upisa u Očevidnik nusproizvoda nametnuli smo si sami jer obaveza vođenja registra nusproizvoda nije propisana nikakvim EU direktivama i uredbama.
Za razliku od mehaničkog recikliranje, kemijskim recikliranjem obično se mijenja kemijski sastav i struktura korištene plastike tako što se plastični otpad razgrađuje pomoću kemikalija ili topline na izvorne sastavne komponente (kemijske spojeve). Rezultat su kemijski proizvodi i sirovine koji se zatim koriste za stvaranje nove plastike, goriva ili drugih proizvoda.
Baselska konvencija usvojena je 1989. godine, ali na samom početku, zbog protivljenja pojedinih razvijenih zemalja, nije uspjela uključiti potpunu zabranu izvoza opasnog otpada namijenjenog zbrinjavanju u zemlje u razvoju.
U sustavu efondovi 21. travnja objavljen je poziv na dostavu projektnih prijedloga za jačanje konkurentnosti poduzeća ulaganjima u digitalnu i zelenu tranziciju. Prihvatljivi prijavitelji su mala i srednja poduzeća iz sektora Prerađivačke industrije.
Iako je riječ o zakonskoj obavezi koja je na snazi već više od 10 godina, očigledno je da mnogi subjekti još nisu upoznati s obvezom plaćanja naknade na EE opremu koju prodaju ili koriste za vlastite potrebe.
Za neke djelatnosti gospodarenja otpadom propisana su izuzeća od pribavljanja dozvole za gospodarenje otpadom. Umjesto dozvole propisana je obaveza upisa u Očevidnik oporabe otpada što je za poslovne subjekte jednostavnija (i jeftinija) administrativna procedura.
Uredbama (EU) 333/2011 o uspostavi kriterija za određivanje trenutka kada određene vrste otpadnog metala prestaju biti otpad i Uredbom (EU) 715/2013 o utvrđivanju kriterija na temelju kojih se određuje kada bakreni otpad prestaje biti otpad tzv. End of Waste Uredbe, ponovo se otvorila mogućnost da se metalni ostaci i otpaci prodaju na tržištu kao roba koja nema status otpada, već kao sekundarna sirovina. Koja su pravila?