Da je hrvatska birokracija spora i neučinkovita, općepoznata je činjenica. No, kada se u taj ionako trom sustav upletu aktivisti i pojedini mediji, svojim neznanjem i tendencioznošću tu neučinkovitost dodatno multipliciraju. Upravo to se dogodilo s dugoočekivanim Pravilnikom o gnojidbenim proizvodima, o čijoj problematici pišemo još od 2024. godine. Umjesto rješenja, danas imamo klasičan birokratski apsurd u kojem medijska drama i lažna ekološka svijest izravno blokiraju rad domaćih kompostana.
Kronologija povijesti bolesti
Zakon o gnojidbenim proizvodima stupio je na snagu 15. travnja 2023. godine. Ovim su Zakonom propisane odredbe koje se odnose na stavljanje na tržište:
- EU gnojidbenih proizvoda
- HR gnojidbenih proizvoda
EU gnojidbeni proizvodi su proizvodi s oznakom CE koji moraju zadovoljavati uvjete detaljno propisane Uredbom (EU) 2019/1009 o gnojidbenim proizvodima. Ova EU uredba ne propisuje pravila za sve gnojidbene proizvode, već samo za one koji moraju zadovoljiti zahtjeve za oznaku CE. Budući da je ova Uredba direktno primjenjiva u svakoj državi članici, pa tako i u Hrvatskoj, svaki proizvođač koji želi staviti svoj proizvod na tržište pod oznakom CE mora zadovoljiti sva pravila iz nje.
Međutim, Uredba (EU) 2019/1009 također navodi da svaka država može propisati vlastita nacionalna pravila za stavljanje na tržište gnojidbenih proizvoda koji nemaju oznaku CE. U tu je svrhu Ministarstvo poljoprivrede u Zakonu o gnojidbenim proizvodima i definiralo pojam „HR gnojidbeni proizvodi“. Detaljna pravila za njih trebala su biti propisana nacionalnim Pravilnikom o gnojidbenim proizvodima. Zakon je predvidio da će se taj Pravilnik donijeti u roku od tri mjeseca. Prošlo je više od tri godine, a Pravilnika još nema. U to je vrijeme ministrica poljoprivrede bila Marija Vučković.
Konačno, nakon dvije duge godine, Ministarstvo poljoprivrede uspjelo je izraditi prijedlog Pravilnika i uputiti ga na e-savjetovanje u ožujku 2025. godine. Savjetovanje je završeno, a prijedlog Pravilnika prošao je i uvid u bazi TRIS – javno dostupnoj bazi podataka Europske komisije u kojoj države članice moraju unaprijed notificirati svoje nacionalne tehničke propise prije nego što ih usvoje. Unatoč tome, Pravilnik još uvijek nije objavljen u Narodnim novinama.
Otpadni mulj kao kočničar
Problem leži u odredbama koje se odnose na korištenje otpadnog mulja u proizvodnji jedne vrste gnojidbenih proizvoda – uzgojnih supstrata za nepoljoprivredne namjene. Međutim, stvarni problem nije u mulju, nego u aktivistima i s njima povezanim novinarima koji Uredbu (EU) 2019/1009 nisu ni pročitali ili je, ako i jesu, ne razumiju, ali je svejedno vole javno tumačiti narodu.
Jedan od tih nadobudnih i „ekološki osviještenih“ pojedinaca je i glavni urednik Nacionala Berislav Jelinić. On je ovu temu, o kojoj očito nema znanja, iskoristio za pisanje tračerskog političkog članka. Pri tome se poziva na izvore poput „upućenog poslovnog izvora s neposrednim saznanjima o tom slučaju“ i „drugog izvora bliskog Uredu premijera Plenkovića“.
Tako u naslovu navodi: „Plenković zaustavio Vlajčićev pravilnik kojim mulj iz pročistača otpadnih voda želi legalizirati mimo Uredbe EU-a“.
No, donošenje ovog pravilnika nema nikakve veze s Uredbom EU-a. Upravo suprotno, ovaj nacionalni pravilnik definira proizvode koji nemaju veze s proizvodima koje uređuje Uredba (EU) 2019/1009. Nijedan se nacionalni propis ne treba, niti smije usklađivati s EU uredbama jer su one izravno primjenjive u Hrvatskoj.
Jelinić dalje piše o „pokušaju donošenja takozvanog pravilnika o HR gnojidbenim proizvodima, koji bi u Hrvatskoj mogao otvoriti vrata dramatičnim ekološkim zagađenjima“. Ovo navodno „otvaranje vrata dramatičnim ekološkim zagađenjima“ započelo je još 2014. godine kada je Pravilnikom o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada (koji je potpisao tadašnji ministar Zmajlović) omogućeno da se kompost, koji koristi otpadni mulj kao sirovinu, upotrebljava za tretiranje tla koje se ne koristi za proizvodnju hrane. To uključuje šumska i parkovna zemljišta, potrebe uređenja odnosno rekultivacije zemljišta te izradu završnog rekultivacijskog sloja odlagališta. Od tada pa sve do danas sve tvrtke koje imaju odobrenje Ministarstva zaštite okoliša koriste takav kompost za te namjene. Postavlja se pitanje: gdje su ta dramatična ekološka zagađenja?
Nadalje, prema navodima Nacionalova izvora, Plenković se u taj slučaj izravno uključio nakon što je upozoren iz krugova Europskog parlamenta i Vijeća kako njegova administracija priprema propis koji derogira pravnu stečevinu EU-a. Tim fantomskim krugovima iz Europskog parlamenta i Vijeća trebalo bi odmah skinuti barem 80 % s plaće jer, unatoč basnoslovnim prihodima, očito ne razumiju posao za koji su plaćeni. I tako dalje, u članku se nižu slične besmislice.
Valja napomenuti da i mnoge druge države članice EU-a imaju vlastite nacionalne propise koji odobravaju korištenje otpadnog mulja u proizvodnji gnojidbenih proizvoda. Što je tako zastrašujuće u tome da komunalno poduzeće koristi otpadni mulj iz gradskog pročistača za proizvodnju komposta koji će se koristiti u gradskim parkovima? Ili možda spomenuti „stručnjaci“ za usklađivanje s EU propisima imaju bolja rješenja za zbrinjavanje otpadnog mulja? Možda da se izvozi u spalionice u inozemstvo, a da taj skupi trošak plate građani kroz drastično povećanje cijene usluge odvodnje?
Posljedice za hrvatske kompostane
Nacional ovim člankom jaše na valu afere Gospić kako bi proizveo još jednu političko-ekološku sapunicu, što je posve legitimno za politički žutotisak. No, ovakvi tendenciozni članci imaju i konkretne, štetne posljedice. Donošenje Pravilnika o gnojidbenim proizvodima se besmisleno i do unedogled prolongira. Bez tog Pravilnika hrvatske kompostane ne mogu stavljati svoj kompost na tržište jer on definira i proizvodnju drugih vrsta gnojidbenih proizvoda, a ne samo onih iz mulja. Ako kompostane ne mogu plasirati kompost na tržište, ne mogu ni preuzimati odvojeno sakupljeni biootpad (pa eto još materijala za članke tipa Zagreb se guši u smradu smeća). A ako se biootpad ne sakuplja odvojeno, imat ćemo realne ekološke probleme na odlagalištima i u konačnici plaćati penale Europskoj uniji (za što će biti kriv tko? fantomski Nacionalovi izvori, HDZ, Tomašević itd., nebitno, bitno da će bit materijala za senzacionalističke članke).
