U Zagrebu je 15. travnja u organizaciji tvrtke Folder d.o.o. održan stručno-poslovni skup pod nazivom „Rješenja za HR biootpad: kompostane i/ili bioplinska postrojenja“na kojemu su se okupili predstavnici jedinica lokalne samouprave, komunalnih poduzeća, bioplinskih postrojenja, stručnjaka, laboratorija te tvrtki koje se bave gospodarenjem otpadom. Predstavnici Ministarstva zaštite okoliša i energetike iz uprava zaduženih za zakonsku regulativu i EU fondove su također bili pozvani, ali zbog spriječenosti i ranije preuzetih obaveza kako su naveli, nisu mogli prisustvovati skupu.
Teme skupa bile su vezane za zakonsku regulativu koja uređuje poslovanje bioplinskih postrojenja i kompostana te uporabu digestata/ komposta, sufinanciranje izgradnje bioplinskih postrojenja i kompostana, mogućnosti javno privatnog partnerstva, a predstavljeni su i primjeri iz HR i EU prakse.
Tako je sudionicima skupa prezentiran pilot projekt odvojenog prikupljanja i oporabe biootpada u Daruvaru kroz suradnju komunalnog poduzeća Darkom d.o.o. i bioplinskog postrojenja Hercegovac u vlasništvu tvrtke SLK Projekt d.o.o. , iskustva grupacije bioplinskih postrojenja BIOEN na oporabi odvojeno prikupljenog biootpada te (mukotrpno) iskustvo izgradnje kompostane u Čakovcu.
Istaknuta problematika, prijedlozi, zaključci:
– Reguliranje djelatnosti kompostiranja i anaerobne digestije propisano je kroz više zakona i podzakonskih akata za koje su nadležna dva ministarstva, Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, što predstavlja poteškoću poslovnim subjektima koji se moraju snalaziti u šumi odredbi i papirologije. Budući da je biotpad prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom posebna kategorija otpada, Ministarstvo zaštite okoliša i Ministarstvo poljoprivrede trebali bi donijeti jedinstveni Pravilnik o biootpadu čime bi se ujedno ispoštovao članak 56. Zakona o održivom gospodarenju biootpadom, a koji propisuje izradu navedenog pravilnika (rok je bio 23.7.2014.). Ovaj pravilnik trebao bi objediniti sve odredbe propisa iz oba resora, uključujući odredbe iz Uredba Komisije (EU) br. 142/2011 od 25. veljače 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla te propisati i uvjete za gospodarenje biootpadom (pr. udaljenost postrojenja za oporabu od naseljenog mjesta) i kriterije za uporabu komposta i digestata, po uzoru na slovenski propis koji uređuje obradu biootpada. Donošenjem ovakvog pravilnika s “kompiliranim” pravilima spriječilo bi se dupliranja administrativnih obaveza te poslovnim subjektima koji se bave obradom biootpada olakašalo poslovanje.
– Od postojećih 30-tak bioplinskih postrojenja u RH određeni broj je zainteresiran, a neki su već sada tehnološki opremljen za oporabu odvojeno prikupljenog biootpada (linije za mehaničku predobradu otpada, sterilizaciju) . Međutim, suradnja s komunalnim poduzećima nije zaživjela u većoj mjeri zbog visokih troškova predobrade biootpada prije oporabe (anaerobne digestije). Predobrada otpada stvara dodatne troškove bioplinskim postrojenjima te se cijena usluge obrade biootpada od komunalnih poduzeća kreće u rasponu od 500,00 do 1.000,00 kn/t što je znatno više od trenutnih troškova odlaganja (200,00 do 400,00 kn/t). Opći je zaključak da dok su cijene zbrinjavanja otpada na odlagalištima na ovako niskim razinama, nema ekonomskog i (političkog) motiva JLS-ova da se krene u suradnju s postojećim bioplinskim postrojenjima.
– Poticajna naknada od 100,00 -150,00 kn, koju trebaju plaćati JLS-ovi po toni prikupljenog miješanog komunalnog otpada koja je iznad propisane granične količine miješanog komunalnog otpada, je preniska da bi promijenila ovaj trend odnosno učinila odlaganje ekonomski neisplativim rješenjem. Dok se ne uvede naknada za odlaganje otpada reda veličine 750,00 kn/toni i dalje će odlaganje biti isplativija opcija.
– Cijena preuzimanja biootpada u kompostanama je znatno niža (200, 00 kn/t), ali njihov broj je zanemariv, u vlasništvu su većinom javnih komunalnih poduzeća ograničenih kapaciteta i bez tržišnih ambicija.
– Na područjima gdje već postoje izgrađena bioplinska postrojenja koja pokazuju interes za uvođenjem alternativnih sirovina kao što je biootpad iz kućanstava i prerađivačke industrije rješenja treba tražiti u javno privatnim partnerstvima. JLS-ovi (komunalna poduzeća) bi se u tom modelu trebala fokusirati na ulaganje u linije za predobraduodvojeno prikupljenog biootpada kako bi se smanjio ulazni trošak u bioplinska postrojenja.
– Na primjerima iz razvijenih zemalja prezentirani su različiti modeli javno privatnog partnerstva između komunalnih poduzeća, prehrambene industrije (postoji interes zbog smanjenja ugljičnog otiska), poljoprivrede odnosno ko-digestije različitih frakcija biootpada – komunalnog, industrijskog, gnojovke itd. pri čemu se javna komunalna poduzeća mogu transformirati u energetsko komunalna poduzeća. Ostaje otvoreno pitanje koliko su naša komunalna poduzeća financijski, kadrovski i upravljački kapacitirana za ovakvu preobrazbu.
– Javni poziv za sufinanciranje izgradnje i opremanja postrojenja za biološku obradu odvojeno prikupljenog biootpada trebao bi kao prihvatljive prijavitelje osim JLS-ova uključiti i komunalna poduzeća i druge davatelje javne usluge te ga proširiti na sve oblike javno-privatnog partnerstva. Osim izgradnje novih postrojenja u javni poziv kao prihvatljive projektne aktivnosti potrebno je uvrstiti i postojeća postrojenja (pr. kompostane) kojima je potrebna modernizacija odnosno unaprijeđenje postojeće tehnologije.
– U javni poziv za sortirnice uključiti kao prihvatljiva ulaganja i kupnju linija za mehaničku obradu odvojeno prikupljanje biootpada (deambalažiranje, izdvajanje ne-biorazgradivih frakcija).
– Postojeći centri za gospodarenje biootpadom, Kaštijun i Marišćina nisu projektirani za obradu odvojeno prikupljenog biootpada(!). Trenutno imamo situaciju da se odvojeno skupljeni biootpad iz primjerice istarskih hotela vozi na obradu u bioplinska postrojenja u sjevernoj Hrvatskoj. Budući da su za prijevoz biootpada potrebna vozila sa specijalnim spremnicima ne postoji mogućnost povratnih tura. Koliko je ekonomski, ali i ekološki opravdana ovakva praksa?!! Na skupu je tvrtka Eko Adria d.o.o. predstavila električne kompostere koji bi možda mogli biti rješenje za biootpad za turističke tvrtke.
– Ukoliko se u međuvremenu ne iznađe neko optimalno rješenje, budući CGO-i morali bi biti uvjetovani tehnologijom koja će omogućiti obradu odvojeno prikupljenog biootpada.
