U sektoru gospodarenja otpadom hrvatski poduzetnici svakodnevno se susreću s neefikasnom birokracijom i izrazito represivnim inspekcijskim aparatom. Umjesto da sustav potiče razvoj i doprinosi zaštiti okoliša, poduzetnici su često suočeni s mjesecima ili čak godinama čekanja na odobrenja, nelogičnim procedurama i kaznama koje su nerazmjerne težini propusta.
Dugotrajni postupci i nedovoljna stručnost službenika
Tvrtke koje se bave gospodarenjem otpadom naviknule su čekati na različita rješenja i dozvole i po nekoliko mjeseci, pa i godina. Problem dodatno otežava činjenica da mnogi državni i javni službenici nisu dovoljno educirani o specifičnostima sektora.
Razlog tome leži i u lošoj organizaciji javnog sektora, ali i u nedostatku motivacije za dodatnom edukacijom.
Takav pristup izravno koči razvoj industrije koja je ključna za održivo gospodarenje resursima.
Inspekcijski nadzor koji često prelazi u represiju
Kada poduzetnik napokon započne rad, vrlo brzo se suočava s inspekcijom zaštite okoliša. No, umjesto da nadzor bude korektivan, u praksi često pokazuje izrazito represivan karakter.
Kazne u rasponu od 10.000 do 100.000 EUR izriču se i za administrativne pogreške koje nisu ugrozile okoliš ni zdravlje ljudi.
Primjeri iz prakse uključuju:
- kaznu od 10.000 EUR zbog pogrešno ispunjenog polja u obrascu
- kaznu od 14.000 EUR jer financijsko jamstvo nije pravodobno produženo, iako je naknadno ispravljeno
- kaznu od 100.000 EUR zbog privremenog premašivanja kapaciteta iz dozvole
Takvi iznosi ostavljaju dojam da je cilj zakonodavaca i inspektorata – uništiti sektor, a ne zaštititi okoliš. Nekada se čini da bi naziv „inspekcija zaštite okoliša“ realnije glasio „inspekcija za uništavanje privatnih tvrtki“.
Potrebne su promjene – primjena blažih mjera prije kazni
Kako bi sustav počeo funkcionirati racionalno i pravedno, nužno je zakonski propisati obavezu inspekciji da represivne mjere primjenjuje tek kada blaže mjere ne daju rezultat.
Svrha inspekcijskog nadzora treba biti:
- uklanjanje nepravilnosti, a ne trenutačno kažnjavanje
- suradnja, a ne kazneni automatizam
- sankcioniranje samo ponavljača prekršaja i onih koji ne žele ispraviti nepravilnosti
Izdavanje prekršajnih naloga bez prilike za dobrovoljno otklanjanje uočenih propusta suprotno je smislu inspekcijskog postupanja i obeshrabruje odgovorne poduzetnike.
Dio odgovornosti leži i na poduzetnicima
Problem nije samo u državi. Poduzetnici sami prečesto dopuštaju da birokrati bez iskustva u realnom sektoru kreiraju propise koji izravno utječu na njihovo poslovanje.
Vrijeme je da se gospodarstvenici snažnije uključe u javne rasprave, kroz strukovna udruženja i komore, te da odlučnije i glasnije traže zaštitu svojih prava.
Ako to mogu sindikati javnih službi, mogu i sektori gospodarstva koji svakodnevno rade unatoč birokratskim preprekama.
