„Objekti za bioplin i HACCP/ Status digestata u HR zakonodavstvu“ naziv je stručnog skupa kojeg smo organizirali 15. lipnja ove godine u Zagrebu. Predavači na ovom skupu Vlatka Tomašić, voditeljica Službe za veterinarsko javno zdravstvo u Ministarstvu poljoprivrede te Vesna Petrović, zajedno s predstavnicima bioplinskih postrojenja, kroz predavanja i diskusiju izdvojili su nekoliko najvažnijih izazova s kojima se danas susreću bioplinska postrojenja, a vezano za korištenje sirovina i aplikaciju digestata.
„Normativni kaos“
Od 2014. godine pa do danas status digestata kao gnojiva te sirovina koje se koriste za proizvodnju bioplina, regulirani su kroz nekoliko zakonskih i podzakonskih akata koje su kreirala dva ministarstva: ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša i Ministarstvo poljoprivrede. Različiti propisi u nekim odredbama bili su u koliziji jedni s drugima ili su bili nejasni, nedorečeni pa i nelogični te se može reći da je u zadnjih 10-tak godina u području pravne regulacije digestata vladao pravi normativni kaos.
Operateri i upravljački kadar u bioplinskim postrojenjima kontinuirano su se susretali s nedoumicama kao što su: Imaju li sirovine koje se koriste u bioplinskim postrojenjima status otpad, neotpada, nusproizvoda životinjskog porijekla ili nešto treće? Treba li ili ne treba dozvola za gospodarenje otpadom ili upis u Očevidnik oporabe? Koje je tijelo nadležno za koje odobrenje? Treba li se upisivati u Očevidnik ukidanja statusa otpada i/ili Očevidnik nusproizvoda? Gdje se može aplicirati digestat? Koje evidencije treba voditi? Prateće listove za otpad, komercijalne dokumente, e-ONTO, ROO prijave itd.
Ono što je evidentno je da nedostaje koordinacija između dva nadležna ministarstva u kreiranju pravila koja moraju zadovoljiti sirovine koje se koriste u bioplinskim postrojenjima te nastali digestat. Također, nedostaju upute, vodiči, pojašnjenja i slične instrukcije koje bi bile javno dostupne (putem web stranica ministarstva) i čime bi se doprinijelo boljem razumijevanju propisanih obaveza od strane bioplinara, ali i od strane nadležnih županijskih i inspekcijskih službi.
Mulj iz prehrambene industrije
Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN, 57/22) zabranjena je primjena na poljoprivrednom zemljištu digestata dobivenog u bioplinskom postrojenju u kojem se koristi mulj iz pročistača otpadnih voda. Time je de facto zabranjeno korištenje svih vrsta otpadnih muljeva u bioplinskim postrojenjima jer osim za aplikaciju na poljoprivrednom zemljištu, za aplikaciju digestata i nema puno alternativa. Predstavnici bioplinara istaknuli su da je opća zabrana korištenja muljeva u bioplinskim postrojenjima koja nastali digestat apliciraju na poljoprivrednim površinama nelogična, jer muljevi iz prehrambene industrije kao što su muljevi iz mljekarske, pekarske i ostale prehrambene industrije ne predstavljaju rizik za okoliš, a istovremeno imaju vrlo visok bioenergetski potencijal.
Stoga je potrebno izmijeniti članak 5. Zakona o poljoprivrednom zemljištu na način da se mulj iz prehrambene industrije izuzme iz zabrane korištenja kao sirovine u bioplinskim postrojenjima.
Uvjeti za upis u HR gnojidbene proizvode
Zakonom o gnojidbenim proizvodima (NN, 39/23) koji je stupio na snagu u travnju ove godine propisano je da ako se u Upisnik HR gnojidbenih proizvoda upisuje gnojidbeni proizvod nastao postupkom oporabe biootpada utvrđivat će se ispunjavanje uvjeta iz Dodatka II. Uredbe (EU) 2019/1009 o utvrđivanju pravila o stavljanju gnojidbenih proizvoda EU-a na raspolaganje na tržištu. Međutim, uvjeti iz Dodatka II. Uredbe (EU) 2019/1009 su restriktivni i odnose se na uvjete koje moraju zadovoljavati EU gnojidbeni proizvodi s CE oznakom. Između ostalog, Dodatkom II. navedene Uredbe isključuje se korištenje otpadnog mulja i stajskog gnoja u bioplinskim postrojenjima. Stajski gnoj je isključen jer za njega još nije utvrđena krajnja točka u proizvodnom lancu sukladno Uredbi (EU) 1069/2009 koja regulira nusproizvode životinjskog porijekla. Iako Europska komisija trenutno radi na izmjeni Uredbe (EU) 1069/2009 kojom bi se utvrdila krajnja točka u proizvodnom lancu za proizvode nastale preradom stajskog gnoja, izmjene idu u smjeru da se stajski gnoj smatra prerađenim tek ako je prethodno prošao fazu pasterizacije. Imajući u vidu da gotova sva HR bioplinska postrojenja nemaju pasterizatore, očekivano je da neće zadovoljiti uvjete iz Dodatka II. Uredbe (EU) 2019/1009.
Stoga je potrebno izmijeniti članak 7. Zakona o gnojidbenim proizvodima na način da se kriteriji za digestat nastao iz biootpada ne vezuju s kriterijima iz Dodatka II. Uredbe (EU) 2019/1009. Ovo je u skladu sa stajalištem Europske komisije koja je u svojim tumačenjima Uredbe (EU) 2019/1009 istaknula da se s obzirom na vrlo lokalnu prirodu tržišta nekih gnojidbenih proizvoda, kriteriji iz te Uredbe ne bi trebali primjenjivati na proizvode koji u trenutku stavljanja na raspolaganje na tržištu ne nose oznaku CE već će se koriste lokalno.
Obaveza posjedovanja ISO 9001 certifikata
Budući da bioplinska postrojenja koriste nusproizvode životinjskog porijekla za što im je propisima iz područja veterinarstva već propisana obavezna implementacija sustava HACCP kojim se analiziraju opasnosti u tehnološkim procesima i utvrđuju kritične kontrolne točke, obaveza uvođenja ISO 9001 sustava bioplinarima predstavlja dodatni financijski i administrativni trošak. Stoga se predlaže da se iz čl. 4., st. 4. Pravilnika o ukidanju statusa otpada (NN, 55/23) ukloni odredba o obaveznom posjedovanju akreditiranog certifikata sukladnosti sustava upravljanja s obzirom da HACCP nije akreditirani sustav za objekte koji koriste isključivo NŽP-e i energetske biljke.
Poticaji za korištenje neprerađenog stajskog gnoja
Uzimajući u obzir sve gore navedene zakonske odredbe (prepreke) koje moraju ispoštivati bioplinska postrojenja koja koriste stajski gnoj, a da bi mogli aplicirati dobiveni digestat na poljoprivrednim površinama, od HACCPa, ISO 9001 sustava, ishođenja odobrenja i dozvola, vođenja brojnih evidencija, izvještaja itd. zvuči doista apsurdno da država istovremeno daje poticaje poljoprivrednicima za korištenje neprerađenog stajskog gnoja izravno na poljoprivrednim površinama. Naime, znanstvene studije pokazuju da je korištenje digestata umjesto stajskog gnoja ekološki i ekonomski prihvatljivije jer za razliku od neobrađenog stajskog gnoja u digestatu nema patogenih bakterija, a biljke ga lakše usvajaju.
Uvođenjem ovih poticaja, farmama je isplativije aplicirati stajski gnoj direktno na polja nego ih predavati bioplinskim postrojenjima na preradu, čime se bioplinarima direktno smanjuje dostupnost te vrste sirovine. Ako uzmemo u obzir da su bioplinari kao proizvođači obnovljive energije već neko vrijeme u nepovoljnom položaju zbog porasta cijena energetskih biljaka i nereagiranja države na zahtjeve za povećanje otkupne cijene struje, ova mjera je dodatni uteg bioplinarima u trenutnom izazovnom poslovnom okruženju.
Izuzeće od dozvole za gospodarenje otpadom
Kako bi se izbjeglo dupliranje odobrenja, administrativnih obaveza te financijskih troškova (financijska jamstva) predlaže se i da bioplinska postrojenja koja kao sirovinu koriste isključivo energetske biljke i NŽP-e budu izuzeta iz obaveza ishođenja dozvola za gospodarenje otpadom i/ili upisa u Očevidnike oporabe.
Zaključno
Ono što u najvećoj mjeri opterećuje bioplinski sektor u RH je zakonska legislativa i nedostatak znanja od strane donosioca zakonskih i podzakonskih akata o specifičnostima bioplinskog sektora.
Kako je Zakonom o gnojidbenim proizvodima planirana izrada Pravilnika o gnojidbenim proizvodima kojim će se detaljno propisati zahtjevi za kakvoću HR gnojidbenih proizvoda, nadamo se da će se tim Pravilnikom konačno valorizirati digestat kao visokovrijedan gnojidbeni proizvod koji će se bez nepotrebnih restriktivnih zahtjeva plasirati na lokalnom nacionalnom tržištu te da će u izradu pravilnika biti uključeni i predstavnici bioplinskog sektora.
