Oznaka: proširena odgovornost proizvođača

Recikliranje u poslovanju: forum u Osijeku

Recikliranje u poslovanju: forum u Osijeku

Osijek je domaćin Međunarodnog foruma na temu: Recikliranje u poslovanju, „Uzmi-koristi-recikliraj-ponovno koristi“. Forum će se održati 6. prosinca 2017. godine od 13:00 do 17:00 sati u konferencijskoj dvorani hotela Waldinger u Osijeku. Glavne teme foruma su:

  • Koje su mogućnosti i izazovi pri pre lasku na cirkularnu ekonomiju? Tko bi trebao ponuditi podršku i kome?
  • EPR (Proširena odgovornost proizvođača) i podrška za inovacije i nove poslovne modele u kružnoj ekonomiji.

Prijaviti se možete putem sljedećeg linka.

Forum se organizira u sklopu projekta MOVECO u kojemu je TERA Tehnopolis konzorcijski parter, dok je Hrvatska gospodarska komora – Županijska komora Osijek suorganizator, a Grad Osijek pridruženi partner. Sudionici foruma su: proizvodne tvrtke, istraživačke organizacije, kreatori politika, poslovne potporne institucije te organizacije civilnog društva (tvrtke, akademska zajednica, politika i civilno društvo).
Na Forumu sudjeluju predstavnici iz 11 zemalja koji imaju aktivnu ulogu u promicanju primjene reciklaže u poslovanju. Forum je ujedno prilika za razmjenom iskustava od strane zemalja koje imaju dugogodišnje iskustvo i uvid u rješavanje izazova cirkularne ekonomije.

Analiza analize Komisije. Pogled iznutra. (2. dio).  Preporuke za poboljšanje.

Analiza analize Komisije. Pogled iznutra. (2. dio). Preporuke za poboljšanje.

U dokumentu EU Komisije Pregled aktivnosti u području okoliša u EU-u, Izvješće za Hrvatsku, iz veljače 2017. godine, Komisija je osim uzroka zbog kojih Hrvatska zaostaje u prelasku na kružnu ekonomiju predložila i preporuke za poboljšanje.
Preporuka 1. – povećati naknade za odlaganje kako bi se postupno ukinulo odlaganje otpada koji se može reciklirati, a prihode od ovih naknade zajedno sa sredstvima kohezijske politike (EU fondova) iskoristiti za podupiranje odvojenog sakupljanja i izgradnju infrastrukture za obradu otpada. 
Preporuka 2. – provesti reviziju programa proširene odgovornosti proizvođača radi poboljšanja njihove učinkovitosti.

Idemo redom. Naknade za odlaganje koje bi plaćale jedinice lokalne samouprave i/ili komunalna poduzeća zbog odlaganja otpada u većoj količini nego što je dopušteno (planirano ciljevima RH) su u prijevodu kazne koje bi pojedine općine/ gradovi plaćali zbog prekomjernog odlaganja odnosno nedovoljno odvojeno skupljenog i recikliranog miješanog komunalnog otpada. Ove naknade bi se uplaćivale Fondu za zaštitu okoliša koji bi ih potom koristio za ulaganje u infrastrukturu za obradu otpada. Ovo se čini kao dobra i poticajna mjera kako bi se neučinkovita komunalna poduzeća potaknula da počnu konačno raditi svoj posao. Usput, spomenute naknade već su predviđene propisima o otpadu ali nisu u provedbi.  Vidim ovdje jedan problem, a to je način na koji će se kontrolirati količine miješanog komunalnog otpada odložene na odlagalištima. Naime, u najvećem broju slučajeva komunalna poduzeća su i skupljači komunalnog otpada i istovremeno upravljaju odlagalištima te je vrlo vjerojatno da se njihovi prijavljeni podaci o odloženim količinama otpada mogu “papirnato” umanjiti kako bi se izbjeglo plaćanje naknada za odlaganje. Za početak bilo bi dobro kada bi se barem društva koja upravljaju odlagalištima odvojila od društava koje vrše javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada. Na taj bi način upravitelji odlagalištima morali postaviti tržišnu, realnu cijenu usluge prihvata otpada na odlagalištima koja bi sigurno bila znatno viša od postojeće te bi tako sakupljači miješanog komunalnog otpada bili prisiljeni smanjiti količine otpada koje se usmjeravaju ka odlaganju.

U svezi druge preporuke EU Komisije slažemo se da bi trebalo provesti reviziju programa proširene odgovornosti proizvođača i to na način da se Fond za zaštitu okoliša koji sada funkcionira kao posrednik između obveznika plaćanja naknada u Fond (proizvođača proizvoda), sakupljača i reciklažera otpada, makne iz sustava. Sustav bi trebali organizirati sami proizvođači proizvoda putem trgovačkih društava koja bi od proizvođača proizvoda preuzeli obvezu ispunjavanja cilja skupljanja i recikliranja pojedine vrste otpada. Na taj način bi država koja putem Fonda regulira tržište pojedinih vrsta otpada, prepustila ovaj sustav slobodnom tržištu. Tako bi se i uklonile barijere za poduzetnike u sektoru reciklaže otpada budući da sustav trenutno funkcionira na principu subvencija koje Fond plaća samo određenim tvrtkama (koncesionarima, ovlaštenicima) čime se stvara neravnopravna tržišna utakmica. Rezultat je da tvrtke koje nisu u sustavu Fonda postaju manje konkurentne na tržištu u odnosu na tvrtke koje imaju sklopljene ugovore s Fondom što za posljedicu ima propadanje takvih “neovlaštenih” tvrtki te poduzetnici u startu odustaju od pokretanja reciklažnog biznisa.