Komisija je dobila zadataka da do 3. srpnja 2020. izradi smjernice o plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu, koje prema potrebi uključuju primjere onoga što treba smatrati plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu za potrebe Direktive. Smjernice još nisu objavljene, jer zadatak je očigledno kompliciraniji nego što je EU birokracija pretpostavljala.
U Hrvatskoj bi već od 1. siječnja iduće godine trebale stupiti na snagu izmjene propisa kojima će se regulirati (oporezivati) stavljanje na tržište proizvoda koji se prodaju u nereciklabilnoj plastičnoj ambalaži.
“Većina prikupljenih boca u Hrvatskoj završi kao mljeveni PET koji nije prikladan za korištenje pakiranja u dodiru s hranom, a u još goroj varijanti, ide na paljenje. Naš trenutni sustav je netransparentan i neefikasan i nužno ga je što prije mijenjati.”
Iako je namjera izmjene Baselske konvencije da trgovina plastičnim otpadom postane transparentnija i bolje regulirana, postoje i sumnje u način na koji će nova pravila biti implementirana u trećim zemljama, ali i bojazan da će novo administrativno opterećenje poskupjeti i zakomplicirati međunarodnu trgovinu plastičnim otpadom.
Može se zaključiti da je Single-use direktiva mali korak ka smanjenju gomilanja plastičnog otpada u okolišu. No, za veće iskorake bit će potrebni radikalno novi tehnološki i poslovni modeli kao što je razvoj biorazgradive plastike iz fosilnih izvora, razvoj bioplastike, kemijskog recikliranja, najam, usluga, dijeljenje umjesto vlasništva nad proizvodom te nova ESG (environment, social, governmental) korporativna kultura.
Većina tuba zubnih pasti je načinjena od kompozitnog materijala – plastičnog laminata kojeg čini kombinacija različitih vrsta plastike i tankog sloja aluminija koji štiti okus zubne paste i fluoride. Mješavina ovih materijala je sprešana zajedno u jedinstveni film, što ga čini nemogućim za recikliranje konvencionalnim metodama.
Trenutno biorazgradiva plastika ne rješava problem plastičnog otpada u okolišu, a u postojećem sustavu malo je vjerojatno da će biti kompostirana. Sustav bi se mogao unaprijediti samo ako bi uporaba biorazgradive plastika postala uobičajena i obavezna u određenim primjenama kao što je ambalaža za brzu hranu i plastične vrećice.
O temi „velike“ zarade na prodaji odvojeno prikupljenog otpada već smo pisali u članku Mit br. 2 – Zarada na prodaji otpada. Ovaj mit je i dalje vrlo aktualan i sve češće čitamo komentare o nepravednosti povećanja cijena odvoza komunalnog otpada u sredinama u kojima se uspostavlja sustav odvojenog sakupljanja, o “zločestim” privatnim kompanijama koje su prije plaćale otpadnu plastiku komunalnim poduzećima,…
