Autor: vesna

Olovke od kave, koševi od četkica za zube

Olovke od kave, koševi od četkica za zube

U okviru projekta MOVECO predstavljena je brošura na engleskom jeziku “Your trash is my treasure” koja donosi prikaz devet  proizvoda i poslovnih modela koji već uspješno koriste cirkularnu ekonomiju u svome poslovanju.

Jedan od zanimljivijih primjera je tvrtka CURADEN iz Slovačke koja prodaje CURAPROX zubne četkice. CURADEN razvija mrežu sakupljanja iskorištenih četkica na prodajnim mjestima i u stomatološkim ordinacijama. Prikupljene četkice se potom recikliraju i od njih se proizvode koševi za odvojeno prikupljanje otpada koji se potom doniraju Slovačkim školama.

U brošuri je prikazan i lijepi primjer iz Hrvatske. Tvrtka Fabula C iz Varaždina proizvodi olovke načinjene od organskog otpada kao što je kava, čaj i cvijeće. Nakon što se olovka istroši, ostaci se mogu iskoristiti kao organsko gnojivo.

 

 

 

.

Mitovi o otpadu (Mit br.1 – Niska ekološka svijest građana je krivac za loš sustav)

Mitovi o otpadu (Mit br.1 – Niska ekološka svijest građana je krivac za loš sustav)

Kad se u javnosti počne govoriti o otpadu lokalni političari, šefovi komunalnih poduzeća i slični javni djelatnici vječito imaju istu mantru; “naši građani nemaju ekološku svijest da bi odvajali otpad”, “naš sustav gospodarenja otpadom ne može biti kao u Njemačkoj i Švicarskoj jer su građani tamo osvješteniji”, ” moramo educirati građane o odvajanju otpada”. Ovakve floskule su obična glupost. Prebacivanje krivnje, za nerazvijen sustav gospodarenja otpadom, na građane je samo prebacivanje vlastite odgovornosti na drugoga. Naime, upravo su lokalni političari (a i oni državni) te direktori komunalnih poduzeća oni koje snose odgovornost za sustavni nerad i nered u ovom području. Postoje i izuzeci, gradovi u kojima se dosta toga napravilo, ali većina jedinica lokalne samouprave nije se puno angažirala kako bi povećala stope odvojeno prikupljenog otpada na svom području.

Primjer licemjerja su i izjave čelnika grada Zagreba koji pričaju o “nerazvijenoj” svijesti građana, dok su istovremeno u Zagrebu kontejneri za plastiku, papir, staklo već godinama prepuni, a komunalna tvrtka Čistoća redovito kasni s njihovim pražnjenjem pa otpad curi na sve strane oko njih. Dakle, građani u Zagrebu odvajaju otpad više nego što to Čistoća može operativno “hendlati” i to u sustavu u kojem građani uopće nisu stimulirani na odvajanje otpada, jer i onaj tko odvaja i koji sve baca u istu kantu plaća isti račun za smeće. Da građani nisu problem pokazuje i sustav povrata boca u trgovine koji je na snazi već 10-tak godina. Nakon što se uveo depozit odnosno povratna naknada od 0,50 kuna, broj jedinica vraćene ambalaže je drastično porastao. Dakle, ako pravilno financijski stimuliramo građane tako da oni koji odvajaju otpad imaju manji račun za odvoz otpada, količine odvojeno sakupljenog otpada će znatno porasti. U međuvremenu, našim “politikantima” treba postati jasno da su upravo oni prvi koji bi trebali raditi na svojoj  ekološkoj svijesti i koji bi se trebali educirati.

Kako “iskopati” vrijednost iz otpada? Sortirnice

Kako “iskopati” vrijednost iz otpada? Sortirnice

Međunarodna udruga za kruti otpad ISWA (Inernational Solid Waste Association) objavila je studiju o sortirnicama otpada u kojoj su prikazani ekonomski, tehnički i ekološki parametri koji se moraju uzeti u obzir prilikom njihovog planiranja i izgradnje.

Već smo pisali o tome da nije dovoljno da komunalna poduzeća u Hrvatskoj investiraju samo u kante i vozila za odvojeno sakupljanje otpada ili da im Fond za zaštitu okoliša financira reciklažna dvorišta, jer otpad koji se prikupi na ovaj način nema nikakvu odnosno ima negativnu vrijednost.  Da bi reciklabilni otpad postao ekonomski interesantan reciklažerima,  potrebno ga je razvrstati u sortirnicama otpada pri čemu sortirnice možemo zamisliti kao filter između sakupljanja i odlaganja.

Da bi sortirnica bila ekonomski isplativa potrebno je na jednost strani ukalkulirati vrijednost outputa iz sortirnice i sufinanciranje sustava od strane proizvođača proizvoda (EPR shema), a na drugoj troškove odvojenog sakupljanja i rada sortirnica.

Sortirnice otpada mogu biti jednostavna postrojenja u kojima se otpad razvrstava ručno, ali u razvijenim zemljama sortirnice su industrijske instalacije u kojima se koristi različita tehnologija i senzori koji razdvajaju materijal po veličini, težini i gustoći, magnetnim svojstvima i sl. Ubrzano se radi i na robotizaciji sortirnica.

Studija naglašava da je planiranje, izgradnja i opremanje sortirnica dugotrajan proces koji uobičajeno traje između dvije i pet godina, a koji uključuje studiju izvedivosti, odabir lokacije uz uključivanje javnosti i ugradnju mjera zaštite okoliša u projekt.

U sustavu gospodarenja otpadom u kojem se planira reciklirati oko 50 % otpada, sortirnice su najvažnija karika. Stoga najava naših komunalaca da kreće akcija kupovine velikog broja spremnika za odvojeno prikupljanje te sufinanciranje reciklažnih dvorišta od strane Fonda neće polučiti nikakav bitan efekt ukoliko ne postoje sortirnice koje će odvojeno prikupljeni otpad sortirati i predati reciklažnoj  industriji.

Ne postoji službeni podatak koliko i kakvih trenutno u Hrvatskoj ima sortirnica i u čijem vlasništvu su. Sigurno je da ih je vrlo mali broj i da neće moći obraditi sav odvojeno prikupljeni otpad te da bi se putem EU fondova mogla sufinancirati moderne sortirnice otpada. No s obzirom da, kako je navedeno u studiji, za pokretanje sortirnice od ideje do realizacije treba od 2 do 5 godina i imajući u vidu dosadašnju sporost u odlučivanju i realizaciji na svim razinama vlasti, do novih sortirnica ćemo još pričekati nekoliko godina. U međuvremenu, svima onima koji planiraju krenuti u projekt izgradnje sortirnica, bilo u javnom ili privatnom vlasništvu, ova ISWA-ina studija može biti korisno štivo.

 

 

 

 

 

Slovenia među TOP 10 najboljih u recikliranju komunalnog otpada

Slovenia među TOP 10 najboljih u recikliranju komunalnog otpada

Novi report koji je objavila tvrtka Eunomia Research & Consulting Ltd uz pomoć organizacije European Environmental Bureau (EEB) istražuje koje države imaju najvišu stopu recikliranja komunalnog otpada. Istraživači su zaključili da iako države objavljuju svoje stope recikliranja, zbog razlike u načinu mjerenja vrsta i količina recikliranog otpada, uspoređivanje rezultata nije uvijek jednoznačno. Stoga su istraživači Eunomie ispitali načine na koje su vodeće države u recikliranju izračunavale stope recikliranja, ažurirali prikupljene podatke i objavili “ispravljenu” top listu. I nakon ispravka na prvom mjestu u svijetu po stopi recikliranja nalazi se Njemačka, dok je Slovenija ostala u TOP 10. Bravo.

RECIKLAŽA PLASTIKE

RECIKLAŽA PLASTIKE

Zahvaljujući izjavama raznih stručnjaka i nestručnjaka da se u otpadu koji odlažemo na odlagališta krije veliki bačeni novac, šira javnost je stekla dojam da netko jako zaradjuje na plastičnom otpadu koji mi doma odvojimo i bacimo u kante za plastični otpad. Međutim, ovo nije točno. Plastični otpad eventualno ima neku vrijednost tek kad se odvoji po vrstama (kojim ima minimalno sedam) te spreša u bale. Upravo stoga nije dovoljno da komunalna poduzeća u Hrvatskoj investiraju samo u kante i vozila za plastični otpad, već u sortirnice u kojima će se odvojeno skupljeni plastični otpad razvrstati, sprešati i tek se tada može naći zainteresirani reciklažer za preuzimanje tih bala. Organizacija PLASTICS RECYCLERS EUROPE na svojim web stranicama objavila je vodiče za sakupljače i obrađivače koji sortiraju otpadnu plastiku, a koji se odnose na kvalitetu bala.  http://www.plasticsrecyclers.eu/news/next-steps-organised-circular-economy-plastics-recyclers%E2%80%99-bales-quality-guidelines-eu-waste

WASTE KAOS, BUKA I MEGALOMANIJA

WASTE KAOS, BUKA I MEGALOMANIJA

Udruge i građanske inicijative okupljene u ‘Zero Waste Hrvatska’ ponovo su upozorile  javnost na „posljedice nerazumnog forsiranja izgradnje regionalnih centara za gospodarenje otpadom te pozvale na odustajanje od tih “centara za smeće” te hitnu uspostavu kvalitetnih lokalnih sustava odvajanja, ponovne uporabe, kompostiranja i recikliranja otpada“. Protivljenje udruga, građana i ponekih stručnjaka/ političara izgradnji centara za gospodarenjem otpadom, a na drugoj strani njihovo zagovaranje od strane vlasti,  često se provlači kroz medije unazad dvije-tri godine. Tako se u javnosti stvorio dojam da se mora biti ili ZA ili  PROTIV tih famoznih centara. Međutim, i pored silne buke oko ove teme šira javnost većinom ne zna što bi se uopće trebalo raditi u centrima.

Kako su prvotno zamišljeni centri za gospodarenje otpadom? To su zapravo trebale biti lokacije koje su trebale zamijeniti postojeća brojna odlagališta komunalnog otpada gdje se do sada miješani komunalni otpad odlagao bez ikakve obrade. Za razliku od dosadašnjih smetlišta, odnosno rupa u zemlji gdje su komunalci prikupljeni otpad samo istovarivali, predviđeno je da centri osim odlagališnih polja budu opremljeni i postrojenjima u kojima će se ostatni otpad, praktički miješani komunalni otpad, pomoću mehaničko-biološke obrade (MBO) preraditi tako da se iz njega maksimalno izvuku još preostali korisni materijali.

Zvuči dobro, pa u čemu je onda problem?

  1. Upitan je planirani broj centara. Nacionalnim planom gospodarenja otpadom iz 2007.-2015. bila je predviđena izgradnja 13 centara za gospodarenje otpadom. Do danas su izgrađena samo dva, Kaštijun (Istra) i Marišćina (Rijeka), od kojih Kaštijun još ne radi. Ostali centri su još u “papirnatim” fazama, iako su županije još prije 10-tak godina osnovale poduzeća koja su trebala voditi projektiranje i izgradnju centara, ali im je većini centar ostao samo u imenu. Dakle, u praksi se pokazalo da je plan iz 2007. bio megalomanski i očigledno neizvodiv te su protivnici centara u pravu kada kažu da je nastao kaos u (ne)gospodarenju otpadom. Postavalja se pitanje, jeli bilo racionalnije da se krenulo s realnijim planom te da se umjesto 13 planirala izgradnja 4 centra koja bi pokrivala područja Dalmacije, Slavonije, Sjeverozapadne Hrvatske te Istre i Kvarnera. Nakon izgradnje i rada ova četiri velika regionalna centra, praksa bi pokazala je li taj broj dovoljan i zadovoljava li potrebe RH pa bi se eventualno moglo pristupiti izgradnji dodatnih centara i postrojenja.
  2. Upitna je vrsta MBO tehnologije koja je predviđena u centrima. Naime, cilj centra je da se iz miješanog ostatnog otpada izvuče što više korisnih sirovina. A što dobivamo MBO obradom na Kaštijunu i Marišćini. Nakon mehaničko-biološke obrade miješanog komunalnog otpada u Marišćini i Kaštijunu, osim nešto izdvojenog metalnog otpada, nastaju 2 glavna „proizvoda”: gorivo iz otpada (RDF) i biorazgradiva frakcija koja se odlaže na tzv. bioreaktorsko odlagalište. Problem RDFa je da je ono lošije kvalitete, jer ima nižu ogrijevnu vrijednost i povišenu razinu klora, te za njega nije lako naći povoljnog korisnika, u odnosu na SRF vrstu goriva iz otpada koja ima višu kalorijsku vrijednost i nižu razinu klora. Drugo, iako se na bioreaktorskom odlagalištu iz biorazgradivog otpada izdvoji nešto metana, ovaj postupak Europska komisija ne smatra reciklažom. Za preradu biorazgradivog otpada najprihvatljiva je tehnologija prerade anareobnom fermentacijom u kojoj se dobiva metan (energent) i ostatak digestat (gnojivo). Dakle, ulupalo se puno novca u tehnologiju koja otpad ne pretvara u nešto jako korisno te su protivnici centara potpuno u pravu kada kažu da je riječ o zastarjeloj tehnologiji.
  3. Smisao centara je obrađivanje samo OSTATNOG otpada, znači onog koji preostaje nakon što se primarnom selekcijom iz njega izdvoji reciklabilni otpad (papir, plastike, metal i sl). Međutim, u zadnjih 10 godina je većina komunalaca napravila jako malo vezano za izgradnju infrastrukture za obradu reciklabilnog otpada kako bi do centara došlo što manje miješanog otpada. Naime, neke vrste otpada nije dovoljno samo odvojeno prikupiti od građana. Što će primjerice komunalno poduzeće s punim kamionom izmješane plastike? Takva plastika nema nikakvu vrijednost i da bi ju preuzeli reciklažeri plastičnog otpada, plastika se prethodno mora sortirati po vrstama, samljeti i slično. I tu su u pravu protivnici centara kada kažu da treba hitno uspostaviti kvalitetne lokalne sustava odvajanja, ponovne uporabe, kompostiranja i recikliranja otpada.

Da li su onda u potpunosti u pravu udruge i pojedinci koji zagovaraju odustajanje od centara za gospodarenje otpadom? Ipak nisu…jer centri za gospodarenje otpadom nam itekako trebaju i to nije u suprotnosti s odvojenim sakupljanjem, ponovnom uporabom i reciklažom. Naime, uvijek ima otpada koji se ne može reciklirati i koji treba barem energetski iskoristiti. Odvajanje otpada na kucnom pragu je prvi korak, centri za obradu ostatnog otpada su zadnji korak. Uspješni primjer iz prakse je upravo Ljubljana, koju protivnici centara često navode kao pozitivan primjer, a koja nakon svih koraka od odvojenog sakupljanja preko ponovne uporabe i reciklaže ima i centar za gospodarenje ostatnog otpada s MBO tehnologijom.

I zaključno, iako se dosadašnja politika izgradnje centara pokazala neuspješnom, centri za obradu ostanog otpada su Hrvatskoj potrebni. Istovremeno, gradovi, općine, županije  trebaju se fokusirati na izgradnju infrastrukture za obradu odvojeno sakupljenog reciklabilnog otpada s ciljem izdvajanja od 50 % – 60 % korisnog otpada. U skladu s tim brojkama trebalo bi  “redizajnirati” broj i kapacitet centara.  Tehnologija koja se koristi trebala bi biti projektirana tako da se u centrima proizvodi što manja količina RDF goriva zbog upitnosti njegovog plasmana na tržištu kao i ekonomsko-ekološke isplativosti, a  biorazgradivu komponentu obrađivati anaerobnom fementacijom. Međutim, ovakav „redizajn“ trebao bi biti potkrepljen konkretnim brojkama, proračunama i projekcijama temeljenim na ekonomskoj isplativosti koja bi uzela u obzir sve parametre uključujući trošak izgradnje i rada postrojenja, troškove transporta do centara i slično kao i utjecaj svih parametara na okoliš. Ovakva detaljna analiza i usporedba najmanje dvije varijante sustava (primjerice 13 VS 4 ili 5 centara) trebala je biti odrađena prilikom izrade najnovijeg nacionalnog plana gospodarenja otpadom 2017. godine. To nije učinjeno. Opet smo dobili plan samo radi zadovljavanjan (EU) forme. A što će biti s realizacijom?

Recikliranje u poslovanju: forum u Osijeku

Recikliranje u poslovanju: forum u Osijeku

Osijek je domaćin Međunarodnog foruma na temu: Recikliranje u poslovanju, „Uzmi-koristi-recikliraj-ponovno koristi“. Forum će se održati 6. prosinca 2017. godine od 13:00 do 17:00 sati u konferencijskoj dvorani hotela Waldinger u Osijeku. Glavne teme foruma su:

  • Koje su mogućnosti i izazovi pri pre lasku na cirkularnu ekonomiju? Tko bi trebao ponuditi podršku i kome?
  • EPR (Proširena odgovornost proizvođača) i podrška za inovacije i nove poslovne modele u kružnoj ekonomiji.

Prijaviti se možete putem sljedećeg linka.

Forum se organizira u sklopu projekta MOVECO u kojemu je TERA Tehnopolis konzorcijski parter, dok je Hrvatska gospodarska komora – Županijska komora Osijek suorganizator, a Grad Osijek pridruženi partner. Sudionici foruma su: proizvodne tvrtke, istraživačke organizacije, kreatori politika, poslovne potporne institucije te organizacije civilnog društva (tvrtke, akademska zajednica, politika i civilno društvo).
Na Forumu sudjeluju predstavnici iz 11 zemalja koji imaju aktivnu ulogu u promicanju primjene reciklaže u poslovanju. Forum je ujedno prilika za razmjenom iskustava od strane zemalja koje imaju dugogodišnje iskustvo i uvid u rješavanje izazova cirkularne ekonomije.