“Propisi koji reguliraju kriterije za ukidanje statusa otpada usporavaju prelazak na kružno gospodarstvo i ugrozit će dostizanje ciljeva recikliranja ukoliko se ne izmjene propisana pravila i implementacija istih.” Ovo je dio izvješća, Anne Willetts, predsjednice organizacije CIWM iz UK, ali ova konstatacija u potpunosti vrijedi i za Hrvatsku. Naime, kompleksnost, nejasna pravila i trošak procedure ukidanja statusa otpada koja su propisana Pravilnikom o ukidanju statusa otpada te sporost Ministarstva u rješavanju predmeta (pojedini zahtjevi se rješavaju više od godinu dana) predstavljaju veliku prepreku za gospodarski sektor koji materijale koji su nastali preradom otpada želi vratiti na tržište kao sekundarnu sirovinu i proizvod.
Najmanji problem je kad se procedura ukidanja statusa otpada provodi prema važećim propisanim EU kriterijima za metalni skrap i stakleni krš. Međutim, problem nastaje kada naše Ministarstvo osmisli nacionalne kriterije za ukidanje statusa otpada. Donosimo nekoliko primjera iz teorije i prakse
Ukidanje statusa otpada za plastiku
Prema dostupnim informacijama niti jedna EU država nije još propisala kriterije za ukidanje statusa otpada za sirovinu nastalu preradom otpada od plastike. Europska komisija tek je u fazi donošenja kriterija za prestanak statusa otpada za materijal nastao obradom otpada od plastike. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije propisalo je nacionalne kriterije za ukidanje statusa otpada za mljevenac i plastični granulat. Prema tim kriterijima oporabitelj mora uspostaviti sustav sljedivosti prema normi HRN EN 15343 Sljedivost recikliranja plastike i procjena usklađenosti reciklata, dok je karakterizaciju mljevenca i granulata prema vrstama plastike potrebno provesti sukladno sljedećim normama: HRN EN 15344 Karakterizacija polietilenskih (PE) reciklata, HRN EN 15345 Karakterizacija polipropilenskih (PP) reciklata, HRN EN 15346 Karakterizacija poli (vinil-kloridnih) (PVC) reciklata, HRN EN 15348 Karakterizacija poli(etilen-tereftalatnih) (PET) reciklata, HRN EN 15342 – Karakterizacija polistirenskog (PS) reciklata. Dokaz o provedenom sustavu sljedivosti i karakterizaciji mljevenca i granulata potvrđuje se potvrdom o sukladnosti akreditiranog certifikacijskog tijela.
U Hrvatskoj ne postoji niti jedno akreditirano certifikacijsko tijelo za propisane norme te bi naši oporabitelji trebali angažirati strane certifikacijske kuće. To naravno znatno poskupljuje cijelu proceduru, odnosno naše tvrtke koje na EU tržište žele staviti mljevenac i granulat u startu su manje konkurentne od drugih kompanija u Europi koje nemaju tu obavezu. Zašto se nije barem omogućilo da ispitivanja vrše naše znanstvene institucije? Ministarstvo je, kad je već propisalo ovu obavezu, trebalo objaviti popis prihvatljivih certifikacijskih tijela kako bi bar na taj način pomoglo poduzetnicima.
Jedna hrvatska tvrtka koja je inovativnom metodom uspjela reciklirati PVC od plastičnih lampiona i proizvesti čisti PVC mljevenac, ispitala je njegovu kvalitetu na jednom našem tehnološkom fakultetu, ali je zahtjev bio odbijen od strane Ministarstva jer fakultet nije akreditiran. I tako, umjesto da pomognemo domaćoj tvrtki koja je riješila jedan veliki ekološki problem i gomilanje smeća od PVC lampiona, onemogućili smo joj da dobivenu sirovinu stavi na tržište kao ne-otpad.
Prestanak statusa otpada za kompost i digestat
Posebna tema je prestanak statusa otpada za kompost i digestat o čemu smo već pisali u nekoliko navrata. Za ovu komplikaciju je „zaslužno“ Ministarstvo poljoprivrede. Naime, Pravilnik o ukidanju statusa otpada propisao je da će se kompost i digestat moći upisati u Očevidnik ukidanja statusa otpada nakon što oporabitelj ishodi potvrdu Ministarstva poljoprivrede o upisu u Upisnik HR gnojidbenih proizvoda. Rok za navedeno bio je 01. lipnja 2024. „Mali“ problem je što Min. poljoprivrede nije izradilo Pravilnik o HR gnojidbenim proizvodima iako je rok za donošenje tog pravilnika bio srpanj 2023. godine. Štoviše, ministrica poljoprivrede čiji resor nije odradio svoj posao čime bi praktički mogao biti blokiran rad kompostana i bioplinskih postrojenja, sada je postala ministrica Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije (??!!!).
Mirisi
Izdvojit ćemo još jednu nelogičnost iz Pravilnika o ukidanju statusa otpada. U dijelu koji se odnosi na kriterije kvalitete kojima mora udovoljavati tvar ili predmet nakon provedenog postupka oporabe otpada propisano je da je potrebno provesti ispitivanje neugode uzrokovane mirisom koje je obvezno za svaki postupak oporabe u koji ne ulazi inertni otpad.
Kao prvo ako se utvrđuju kriteriji kvalitete nekog izlaznog materijala, ne mogu se zahtijevati provjere ispitivanja procesa oporabe, već isključivo kvaliteta izlaznog materijala. Drugo, takva ispitivanja imaju smisla samo za procese u kojima postoji mogućnost emisija neugodnih mirisa kao što je obrada biootpada, hlapljivog otpada i sl. Ministarstvo je takva ispitivanja zatražilo od tvrtki koje mehanički obrađuju trosku i drveni otpad iz proizvodnje namještaja, dakle za procese u kojima se ne stvaraju neugodni mirisi. Kao treće, takva ispitivanja su vrlo skupa i dosežu cifre od 5 do 10 tis. EUR-a.
Terenska nastava za državne službenike
Izdvojili smo samo neke primjere koji pokazuju kako je u Hrvatskoj komplicirano poslovati ako se bavite recikliranjem otpada. Propisi koje donose naša tijela često su kamen spoticanja u smjeru zelene tranzicije. Rezultat je to odvojenosti regulatornih tijela od realnosti i razumijevanja kako waste industrija funkcionira.
U Ujedinjenom Kraljevstvu provodi se projekt Waste Industry Placement Scheme koji ima za cilj dijeljenje znanja između državnih tijela koja pišu propise i waste industrije. Projekt se provodi na način da djelatnici državnih agencija nadležnih za zaštitu okoliša provode po tjedan dana u tvrtkama koje se bave gospodarenjem otpadom kako bi u praksi vidjeli kako se obavljaju djelatnosti koje oni reguliraju i kako bi nešto naučili. I obrnuto, waste tvrtke imaju korist jer iz prve ruke nauče kako trebaju implementirati neke propise u praksi. I nama je potrebno nešto slično, jer je previše primjera neprovedivih i kompliciranih propisa.
