Skoro već 10-tak godina traje EU-HR birokratska trakavica oko odložene troske u Biljanima Donjim u zaleđu Zadra tzv. Crnog brda. Ovaj slučaj zorno pokazuje koliko su pitanja oko otpada i sekundarnih sirovina često komplicirana, kako se različito tumači pojam otpada jer je njegova definicija prilično nejasna (Otpad je svaka tvar ili predmet koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti ?!!) i kako institucije teško i sporo (ne)rješavaju ovaj konkretan problem.
Trebalo je to biti privremeno skladište, ali …
– Sve je započelo 2010. godine kada je posao zbrinjavanja i oporabe otpadne silikomanganske i feromanganske troske na lokaciji propale šibenske Tvornice elektroda i ferolegura (TEF) dobila tvrtka MLM Group-Zagreb d.o.o. Iz troske su oporabom izvučeni vrijedni metali, a zaostala je troska za koju tvrtka MLM Group-Zagreb nije u tom trenutku imala pametno rješenje. Kako se troska morala ukloniti s lokacije, MLM unajmljuje privatnu parcelu u Biljanima Donjim na kojoj „uskladištuje“ oko 140 tisuća tona otpadne troske. Problem je što je riječ o privatnoj parceli usred ruralne poljoprivredne zone, čime je u startu prekršena odredba da se otpad smije skladištiti samo na lokacijama koje zadovoljavaju sve mjere zaštite okoliša, u skladu su s prostornim planovima itd.
– Vlasnik zagrebačkog MLM-a ne misli da krši zakon, odloženu trosku ne smatra otpadom već materijalom koji će koristiti u građevinarstvu i još dobro zaraditi. Provedene su i analize putem građevinskih laboratorija čiji rezultati pokazuju da bi se odložena troska mogla iskoristiti u projektima niskogradnje. Međutim, vlasnik ne nalazi kupce koji bi bili zainteresirani za preuzimanje značajnijih količina otpadne troske.
– Tako troska ostaje do daljnjeg na „privremenoj“ lokaciji, a stanovnici iz okolnih ravnokotarskih mjesta i udruga Ravni kotari postaju sve glasniji i uporniji u traženju rješenja da se Crno brdo ukloni s te lokacije kako ne bi onečišćavalo zemljište, podzemne vode i općenito ugrožavalo zdravlje ljudi. Na teren izlazi inspekcija Ministarstva zaštite okoliša koja je utvrdila da je troska otpad koji je nepropisno odložen. Vlasniku je tako 2015. godine, dakle 5 godina nakon odlaganja, inspekcijskim rješenjem naloženo da ukloni otpadnu trosku.
– Vlasnik se žali i tvrdi da inspekcijsko rješenje nije valjano jer uopće nije riječ o otpadu, već o kvalitetnom građevinskom materijalu koji se može koristiti kao sirovina u proizvodnji asfaltnih mješavina. Žalbe i tužbe na odluku inspekcije nisu prihvaćene pa je odgovornoj osobi tvrtke izrečena kazna zbog ne postupanju po rješenju za uklanjanje otpada. U međuvremenu tvrtka MLM odlazi u stečaj, a otpadna troska nije odvezena.
Ukidanje statusa otpada nije uspjelo
– U 2016. vlasnik pokušava od Ministarstva ishoditi upis u Očevidnik ukidanja statusa otpada, kako bi troski skinuo etiketu otpada. Ministarstvo je tvrtki izdalo rješenje za ukidanje statusa otpada za samo 850 tona industrijskog agregata, a koji će se upotrijebiti u probnoj proizvodnji asfalta kao dodatak standardnim asfaltnim mješavinama. Tvrtka je bila obavezna u roku od 6 mjeseci Ministarstvu dostaviti dokaze da navedeni industrijski agregat zadovoljava propise kojima se uređuju građevni proizvodi što uključuje certifikat o sukladnosti kontrole tvorničke proizvodnje za asfalt dobiven uz dodatak industrijskog agregata dobivenog oporabom silikomanganske i feromanganske troske i Izjavu o svojstvima te upute i sigurnosne obavijesti za navedeni industrijski agregat. U dostavljenom roku MLM nije dostavilo tražene dokaze.
– Budući da tvrtka MLM nije osigurala potrebne dokaze kako bi se ukinuo status otpada, a niti je sama uklonila otpad sukladno ranije izdanom Rješenju inspekcije, Ministarstvo zaštite okoliša 2017. godine odlučuje pristupiti izvršenju rješenja o uklanjanju otpada s lokacije putem treće osobe i osniva radnu grupu za pitanje Crnog brda. Proveden je javni poziv za iskazivanje interesa za izvršenje rješenja o uklanjanju otpada s lokacije. Vlasnik tvrtke međutim i dalje tvrdi da odložena troska ima komercijalnu vrijednost kao industrijski agregat, da to znači da taj materijal pripada toj tvrtki i vjerovnicima koji se trebaju naplatiti te da javnim pozivom Ministarstvo poništava ta prava. Interes za preuzimanje troske je pokazalo nekoliko tvrtki, ali do realizacije nije došlo. Stoga je doneseno rješenje kako će država o svom trošku obaviti taj posao.
– U problematiku se 2018. godine uključuje i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, tijelo za upravljanje državnom imovinom i druga tijela. Na temelju provedenih analiza i dostavljenih mišljenja od Ministarstva gospodarstva, Uprave za rudarstvo i Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta te Hrvatskog geološkog instituta, utvrđeno je da troska odložena na lokalitetu Biljane Donje predstavlja mineralnu sirovinu i kao takva je rudno blago u skladu sa Zakonom o rudarstvu.
Tužba Europske komisije
– U međuvremenu, u priču se uključila i Europska komisija koja nekoliko godina unazad kontinuirano šalje opomene kojima upozorava Hrvatsku da mora riješiti problem. U jednom od svojih odgovora Europskoj komisiji, Ministarstvo zaštite okoliša je pogrešno klasificiralo trosku kao nusproizvod, a ne otpad kako bi se izbjegla primjena propisa o otpadu pa time možda i nadležnost i odgovornost Ministarstva za cijeli slučaj.
– Kako na terenu nije bilo pomaka, 2018. godine Europska komisija podnosi tužbu Europskom sudu protiv Hrvatske jer „industrijski otpad koji se nalazi na nezakonitom odlagalištu „Crno brdo” nije uklonjen niti se njime gospodari na odgovarajući način te postoji opasnost od onečišćenja zraka i podzemnih voda. „
– Europski sud donosi odluku (C-250/18) 2. svibnja 2019. da je Hrvatska kriva i obvezuje ju da povjeri obradu otpada njegovu posjedniku ili drugim osobama određenima u tu svrhu. „Tuženik Republika Hrvatska je kriva jer nije smatrala da je kameni agregat odložen u Biljanama Donjim (Hrvatska) otpad, a ne nusproizvod, i da se njime treba gospodariti kao otpadom…što nije poduzela sve potrebne mjere kako bi osigurala da se gospodarenje otpadom odloženim u Biljanama Donjim provodi na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi i ne šteti okolišu …što nije poduzela potrebne mjere kako bi osigurala da posjednik otpada odloženog u Biljanama Donjim otpad obrađuje sam ili da obradu povjeri trgovcu ili ustanovi ili poduzeću koje obavlja postupke obrade otpada ili privatnom odnosno javnom skupljaču otpada…“
Vještačenje o mogućnosti uporabe troske
– Nakon ove presude iz 2019. godine Ministarstvo zaduženo za državnu imovinu tek ove godine pokreće nešto, ali ne odvoz troske već samo postupak javne nabave za „vještačenje na okolnost mogućnosti uporabe talioničke troske u građevinarstvu, odložene na lokaciji Biljane Donje“. Na poziv se javio samo jedan ponuditelj ASCON INSTITUT d.o.o. čija ponuda u bruto iznosu od 450.000, 00 kn je u rujnu 2021. i prihvaćena.
– U rujnu ove godine Komisija ponovo poziva Hrvatsku da postupi prema presudi Suda Europske unije (C-250/18). „Hrvatska je u ranoj fazi planiranja izvršenja navedene presude, bez konkretnog vremenskog okvira i detaljnog plana sanacije lokacije.“ Komisija je stoga odlučila uputiti službenu opomenu Hrvatskoj zbog nepoštovanja presude Suda Europske unije. Komisija sada može predmet vratiti Sudu Europske unije i tražiti financijske sankcije nakon što Hrvatskoj pruži priliku za očitovanje i poduzimanje potrebnih mjera.
Primjer Crnog brda pokazuje koliko se zbrke stvara oko klasifikacije otpada. Silikomanganska i feromanganska troska na lokaciji TEF-a je u ovom slučaju u startu bila klasificirana kao otpad jer je riječ o proizvodnom ostatku iz proizvodnje elektroda i ferolegura koji se bez prethodne obrade nije mogao iskoristiti u novom proizvodnom procesu. Nakon obrade otpadne troske kada je iz nje izdvojena metalna frakcija, ostala je mineralna nemetalna frakcija koja također mora biti klasificirana kao otpad ukoliko se ne dokaže da zadovoljava uvjete za ukidanje statusa otpada. Iako su rezultati laboratorija za ispitivanje građevnih materijala pokazivali da troska zadovoljava određene građevne norme, status otpada se nekom materijalu može ukinuti tek kad se dokaže da za taj materijal postoji kupac odnosno korisnik. U slučaju Crnog brda troska koja je tamo sada odložena nema kupca i trebala je ostati u status otpada sve dok se ne nađe kupac odnosno korisnik za određenu ili svu količinu. (Pravilo: Status otpada ukida se prodajom ili korištenjem.) Proglašenje troske odložene na Crnom brdu mineralnom sirovinom odnosno rudnim blagom ne znači da troska odložena na Crnom brdu više nema status otpada i da se na nju ne odnose propisi o gospodarenju otpadom.
Ovo je ilustrativni primjer sporosti naše administracije čak kad je pritišće ne samo lokalna zajednica i mediji već i opomene i tužbe Europske komisije i Europskog suda. Do sada se potrošilo jako puno papira, sati rada, sastanaka, „telefonada“, napisalo javnih poziva, odluka, rješenja. I još smo tu gdje smo bili na početku. Crno brdo stoji dalje na istom mjestu i već ga je obraslo raslinje. Ono što nam treba su kamioni i utovarivači u Biljanima Donjim.
