Prošlo je više od godinu dana od kada je Europski parlament i vijeće usvojilo Direktivu 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš ili tzv. Single-use plastics direktivu. Države članice imaju rok do 3. srpnja 2021. usvojiti nacionalne propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. Do sada je nekoliko država članica uskladilo nacionalne propise s ciljevima Direktive. Hrvatsku još čeka taj zadatak. Čini se da prenošenje Direktive u nacionalna zakonodavstva, a i sama implementacija neće biti tako jednostavna. Iako se čini da na prvi pogled svi znamo što je to plastika za jednokratnu upotrebu, ispostavilo se da definiranje i tumačenje tog pojma za potrebe Direktive i nije tako jednoznačno i svima jasno.
Što je to jednokratna uporaba?
Izgleda da je toga bila svjesna i Europska komisija koja je u preambuli Direktive istaknula da bi se trebalo jasno definirati pojam „plastičnog proizvoda za jednokratnu uporabu”. Tako navode i nekoliko primjera kao što su vlažne maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu koje bi trebale biti unutar područja primjene Direktive, dok bi vlažne maramice za industrijsku primjenu trebale biti isključene. Ili nadalje, primjeri „spremnika za hranu koje treba smatrati plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu jesu spremnici za brzu hranu ili kutije za jelo, sendviče, wrap sendviče i salate, s hladnom ili vrućom hranom, ili spremnici za svježu ili prerađenu hranu koja ne zahtijeva daljnju pripremu, poput voća, povrća ili slastica, dok spremnici koji sadržavaju sušenu hranu ili hranu koja se prodaje hladna i zahtijeva daljnju pripremu, spremnici koji sadržavaju hranu u količini većoj od pojedinačne porcije, ne treba smatrati plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu“. Vrlo komplicirano, zar ne?
A što je to plastika?
Plastika je Direktivom definirana kao materijal koji se sastoji od polimera, kojemu se mogu dodati aditivi ili druge tvari i koji može funkcionirati kao glavna strukturna komponenta konačnih proizvoda, uz iznimku prirodnih polimera koji nisu kemijski modificirani. Ispostavilo se da ova definicija ostavlja mogućnosti za različita tumačenja što stvara prostora raznim poslovnim lobijima koji će se prirodno boriti za svoje interese tako da se njihovi proizvodi isključe iz opsega Direktive. Postoji i bojazan da će se na tržištu pojaviti materijali za jednokratnu uporabu koji ne spadaju u definiciju plastike iz Direktive, ali čija će uporaba također dovesti do gomilanja u okolišu. Detaljnije o nedoumicama oko materijala koji se (ne)smatraju plastikom možete pronaći u Studiji o sintetičkim materijalima koji bi se mogli izuzeti iz Direktive, s posebnim osvrtom na celulozna vlakna, pod nazivom Što je Plastika? koji je izradila tvrtka Eunomia.
Pojašnjenja Komisije kasne
Kako bi se dodatno pojasnilo treba li neki proizvod smatrati plastičnim proizvodom za jednokratnu uporabu, Komisija je dobila zadataka da do 3. srpnja 2020. izradi smjernice o plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu, koje prema potrebi uključuju primjere onoga što treba smatrati plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu za potrebe Direktive. Smjernice još nisu objavljene, jer zadatak je očigledno kompliciraniji nego što je EU birokracija pretpostavljala.
Logičan zaključak ove regulatorno-tehničke zavrzlame bio bi da se u Single-use plastics direktivi trebao izbjeći termin plastika te da je fokus trebao biti općenito na predmetima za jednokratnu upotrebu, bez obzira na vrstu materijala od kojih su napravljeni .
