EU je uspješno stvorila jedinstveno tržište roba i usluga pa se primarni materijali mogu lako i bez nadzora prevoziti širom EU. Međutim, to nije slučaj sa sekundarnim sirovinama. Otprema sirovina iz otpada (sekundarnih sirovina) regulirana je Uredbom (EZ) br. 1013/2006 o pošiljkama otpada. Uredba je nastala 2006. godine i fokus joj je na zaštiti okoliša i zdravlju ljudi. U međuvremenu, 2015. godine EU je usvojila Akcijski plan za kružno gospodarstvo. Stvaranje dinamičkog tržišta za sekundarne sirovine u EU-u ključni je pokretač europskog kružnog gospodarstva. Međutim, nacionalna tijela i dionici navode da određene odredbe Uredbe o pošiljkama otpada uzrokuju nepotrebno administrativno opterećenje, kao i kašnjenja i dodatne troškove za transport otpada između EU država.

Propise  o pošiljkama otpada uskladiti s mjerama za kružno gospodarstvo

Kako bi se Uredba o pošiljkama otpada uskladila s ciljevima kružnog gospodarstva, Europska komisija uključila je reviziju Uredbe  o pošiljkama otpada u novi EU Akcijski plan za kružno gospodarstvo te  30. siječnja 2020. predstavila radni dokument Evaluacija Uredbe (EZ) br. 1013/ 2006 o pošiljkama otpada. Većina konzultiranih gospodarskih subjekata ne slaže se s idejom da je Uredba prilagođena tehničkom i znanstvenom napretku. Ustvrdili su da prestroga kontrola i dugotrajni administrativni postupci ometaju sposobnost poduzeća da pređu na nove poslovne modele kružnog gospodarstva. U Evaluaciji Uredbe istaknuto je nekoliko glavnih problema.  

Razlike u klasifikaciji

Različita klasifikacija otpada među državama članicama, posebno vezano za „zeleni otpad“, dovodi do pravnih nejasnoća. Jedno od spornih pitanja je klasifikacija otpada navedena u Prilozima III i IIIA i pragovi nečistoća kada se otpad smatra mješavinom. Dok neke države članice dopuštaju veće količine nečistoća, druge države članice klasificiraju otpad kao ‘miješani otpad’ ako otkriju prisutnost relativno malih količina nečistoća.

Uz to, razlike u načinu na koji države članice odlučuju o tome što je otpad, a što je prethodnim postupcima obrade prestalo biti otpad, više su puta istaknute kao problem u međunarodnoj trgovini otpadom. Na primjer, materijal se može smatrati „ne-otpadom“ u zemlji otpreme, ali može se klasificirati kao otpad u zemlji primateljici otpada, što može dovesti do povrata  pošiljke .

Financijsko jamstvo ili ekvivalentno osiguranje

Zainteresirane strane, kako iz javnog, tako i iz privatnog sektora, naglasile su da se financijska jamstva rijetko koriste kako bi se podmirili troškovi povrata otpada. Bankovna jamstva navode se kao skupa i administrativno dugotrajna procedura. Svaka zemlja ima svoj pristup financijskim jamstvima (uključujući iznose i način obračuna): neke zemlje odredišta inzistiraju na tome da imaju jamstva koja su u skladu s njihovim vlastitim pravilima, a ne pravilima koje određuje zemlja podrijetla.

Izvoz neopasnog otpada u zemlje koje nisu članice OECD-a (Uredba Komisije (EZ) br. 1418/2007)

Javna tijela i poduzeća dosljedno su ukazivali na pitanje da od 2014. Europska komisija nije poduzela rad na ažuriranju Uredbe 1418/2007, iako su u međuvremenu mnoge treće zemlje promijenile svoja pravila o načinu uvoza otpada. Uredba 1418/2007 pretpostavlja da je položaj zemalja o prihvaćanju određenih vrsta otpada dobro informiran i da će ostati nepromijenjen u budućnosti. Međutim, zemlje mogu poželjeti izmijeniti svoje stajalište o tome prihvaćaju li ili ne određene vrste otpada, a te se odluke unose u Uredbu i nekoliko godina kasnije.

Registracija prijevoznika otpada

Mnoge države članice uzajamno ne priznaju registracije za prijevoznike, što dovodi do mnogih paralelnih registracija te posljedično do administrativnog opterećenja prijevoznika. Nadalje, u praksi se kaže da je prijevoznicima vrlo komplicirano obavljati registracije u državama u kojima nemaju poslovni nastan. Zainteresirana grupa podržala je prijedlog da se osigura uzajamno priznavanje registracija prijevoznika otpada među svim EU državama.

Hrvatska pravila za prekogranični promet otpadom

  • Pravilnikom o gospodarenju otpadom (NN 117/17) propisana je metoda izračuna financijskog jamstva i ekvivalentnog osiguranja za otpad koji je podvrgnut postupcima prijave prema formuli: FG = N x (CT + CDR + CS) x 1 , 2. FG = Financijsko jamstvo (bankarska garancija ili ekvivalentno osiguranje), N = količina otpremljenog otpada (tona), CT = Trošak prijevoza po km po toni, CTO = Troškovi odlaganja ili oporabe (uključujući privremena skladištenja) po toni, CS = Troškovi skladištenja u razdoblju od 90 dana po toni, 1,2 = faktor sigurnosti troškovi prijevoza, povratni postupak, postupak obrade, skladištenje
  • U pogledu Uredbe Komisije (EZ) br. 1418/2007 (izmijenjena Uredbom 674/2012) Hrvatska ima sljedeći stav: za uvoz svih vrsta otpada navedenih u Prilogu III i mješavina otpada navedenih u Prilogu IIIA, primjenjuju se opći zahtjevi utvrđeni u članku 18 Uredbe (EZ) br. 1013/2006. Uz to uvoznik mora biti upisan u Očevidnik uvoznika otpada, a izvoznik u Očevidnik izvoznika otpada. .
  • Hrvatska prihvaća registracije prijevoznika otpada od svih članica EU-EEA.

Ako imate dodatna pitanja u vezi s hrvatskim propisima o uvozu ili izvozu otpada obratite nam se.

Business photo created by dashu83 – www.freepik.com

Ostavi komentareZatvori komentare

Ostavi komentar