Tomislav Ćorić, ministar zaštite okoliša i energetike i doktor ekonomskih znanosti pustio je u javno savjetovanje prijedlog novog Pravilnika o gospodarenju otpadom koji propisuje neke vrlo problematične i nepoticajne mjere za poduzetnike koji se bave gospodarenjem otpadom. Prijedlog Pravilnika čije je javno savjetovanje završeno 18. prosinca kao i mnogobrojne primjedbe na isti možete naći na sljedećoj poveznici.

Ovom prilikom izdvojit ćemo dva sporna članka za čije donošenje teško da postoji ikakvo razumno objašnjenje.  

Iznos financijskog jamstva 83 puta veći

Člankom 23. određena je nova formula za izračun financijskog  jamstva za obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom. Ovo jamstvo se može aktivirati za slučaj potrebe uklanjanja otpada od strane treće osobe. Sporno je što su koeficijenti kojima se množi količina otpada za tri decimale veći nego što su bili u važećem Pravilniku. Radi ilustracije uzet ćemo kao primjer poslovni subjekt koji se bavi recikliranjem 40 000 t građevnog otpada. Prema formuli iz važećeg Pravilnika  iznos financijskog jamstva iznosio bi 540.000,00 kn, a prema novoj formuli za tu istu količinu otpada reciklažer bi morao osigurati 45.000.000,00 kn financijskog jamstva što je 83 puta više (??!!). Postavlja se pitanje koja će banka dati garanciju jednom malom ili srednjem poduzeću za taj iznos, koliko će ovakvo jamstvo opteretiti kreditnu sposobnost neke tvrtke, koliko će novca potrošili poslovni subjekti  za bankovne naknade za ovako visoke garancije. Nadamo se da je riječ o omaški u stavljanju zareza jer u protivnom, brojna poduzeća koja neće moći zadovoljiti ovakve drakonske uvjete za financijsko jamstvo morat će ugasiti poslovanje. 

Ministarstvo nalaže društvima da dostavljaju cijene svojih usluga

Već sljedeći članak 24. donosi nova iznenađenja. Njime se poslovnim subjektima kojima je izdana dozvola za gospodarenje otpadom i koji su upisani u Očevidnik oporabe otpada nalaže da Ministarstvu zaštite okoliša dostavljaju informativne cijene za postupke gospodarenja otpadom, a koje su ovlašteni obavljati (?!).

Već smo više puta pisali o državnom upravljanju poslovima gospodarenja otpadom putem raznoraznih javnih poziva, odobrenja (ex-koncesija) i ugovora (p)ovlaštenih subjekata s Fondom za zaštitu okoliša, čime je već narušeno načelo ravnopravnosti tržišnog natjecanja. I umjesto da se krene u liberalizaciju tržišta otpada, Ministarstvo zaštite okoliša kreće još dublje u kontrolu privatnog biznisa te sada želi prikupljati i poslovne diskrecijske podatke kao što su cijene njihovih usluga.

Za navedeno, Ministarstvo se obvezuje smisliti i poseban obrazac, a tvrtke će podatke o cijenama svojih usluga dostavljati  jednom godišnje do 31. svibnja te će temeljem prikupljenih cijena Ministarstvo na svojoj mrežnoj stranici objavljivati podatke o prosječnim cijenama postupaka gospodarenja otpadom jednom godišnje do 30. lipnja.

Osim što bi ova obaveza predstavljala zadiranje u poslovne tajne, potpuno je nejasno koji je smisao ovog prijedloga. Cijene usluga gospodarenja otpadom ovise od niza faktora, lokaciji subjekata, cijeni na svjetskom tržištu sekundarnih sirovina, cijenama nafte, EU i HR propisima, recesiji ili rastu BDP-a, subvencijama koje imaju ili nemaju poslovni subjekti itd. Tako prosječna cijena objavljena na web stranici Ministarstva u lipnju, već u kolovozu može biti bitno različita. Nadalje, prosječna cijena za preuzimanje otpada u Istri, može u odnosu na cijenu preuzimanja u Slavoniji ili Dalmaciji jako varirati.

Uzmimo u obzir i da prema podacima ex-HAOP-a danas u HR postoji oko 2500 subjekata koji imaju ishođenu dozvolu za gospodarenje otpadom i da svaki od njih posluje s više vrsta otpada te da bi sada svi oni trebali dostavljati podatke Ministarstvu o cijenama preuzimanja svih vrsta otpada kojima gospodare. Osim što predstavlja novo administrativno opterećenje za same poduzetnike, stvara se i veliki i nepotreban posao i samim službenicima Ministarstva.  

Dodatni apsurd je i to što se Akcijskim planom Vlade za administrativno rasterećenje gospodarstva u 2019. ovim Pravilnikom planiralo smanjiti administrativno opterećenje gospodarstva, a njime zapravo gospodarstvo dobiva nove obveze i troškove.

Stoga predlažemo da za 2020 godinu Vlada uz akcijske planove rasterećenja gospodarstva  donese i akcije planove novih opterećenja gospodarstva tako da onda vidimo koji nas neto iznos raznih nameta čeka.  

Background photo created by kstudio – www.freepik.com

Ostavi komentareZatvori komentare

Ostavi komentar