U Hrvatskoj je već uobičajeno da u javnom diskursu prevladavaju negativni stavovi o privatnom poduzetništvu kao i potrebi da svim i svačim u ovoj državi upravlja javni i državni sektor. Ovo stajalište izrazito je prisutno u području gospodarenja otpadom. Tako smo u par zadnjih tjedana mogli pročitati zanimljive zahtjeve i prijedloge.
Ministarstvo (ne) treba uspostaviti tržište
Predsjednik Kluba zastupnika IDS-a u Saboru Giovanni Sponza pozvao je Ministarstvo zaštite okoliša da poduzmu hitne i učinkovite mjere u cilju uspostave tržišta sekundarnih sirovina te ističe da „Iako su sama državna tijela propisala mehaničko-biološku tehnologiju zbrinjavanja otpada, ta ista državna tijela nisu uspostavila tržište sekundarnih sirovina (i to ne samo plastike, papira, stakla, već i krupnog otpada)…“
Holding komunalnih poduzeća (zvuči poznato)
Udruga Zelena Istra pak kao rješenje za smanjivanje pritiska na Kaštijun i sprječavanje daljnjeg rasta cijena usluge prikupljanja komunalnog otpada vidi u objedinjavanju komunalnih poduzeća. „Potrebno je udruživanje komunalaca u holding društvo koje će zajedničkim snagama financirati izgradnju sortirnice i osigurati primarnu obradu tako selektiranog otpada (prešanje, granuliranje plastike i sl)…. To je ujedno i način da se vlastitim strojevima osigura drobljenje glomaznog otpada ili sječa zelenog otpada, usluge koje se trenutno skupo plaćaju privatnim tvrtkama, koje gotovo da mogu ucjenjivati visokim cijenama.“
Komunalna poduzeća trebaju imati prednost (?!)
Drago Pavlek, stručnjak za pripremu i provedbu EU projekata u svom članku kritizira Poziv za izgradnju sortirnica kojim je predviđeno da JLS nakon izgradnje sortirnice mora odabrati upravitelja sortirnice postupkom javne nabave ili putem koncesije te se nije uzela u obzir mogućnost dodjele upravljanja sortirnice direktno postojećem komunalnom poduzeću. U svom tekstu Pavlek obrazlaže svoj stav činjenicom da su “….. mnogi JLS-ovi ucijenjeni su otkupnom cijenom odvojeno prikupljenog otpada u reciklažnim dvorištima i odvojeno prikupljenog otpada na kućnom pragu ili putem zelenih otoka. Za otkup plastike JLS-ovi plaćaju i do 800 HRK po toni plastike, a nešto malo zarađuju samo na prodaji papira. „
Socijalizam je otišao u otpad prije 30-tak godina
Nejasno je što bi značilo uspostavljanje tržišta sekundarnih sirovina od strane Ministarstva zaštite okoliša i kako netko zamišlja da bi ljudi koji su većinu ili sav svoj radni vijek proveli na administrativnim poslovima u državnoj upravi mogli kreirati neki poslovni sustav u kojem bi se uspješno trgovalo različitim sekundarnim sirovinama. Gdje na svijetu država regulira i uspostavlja sustav trgovanja sekundarnim sirovinama? Zašto netko misli da bi se time povećala otkupna cijena plastike i papira? Da ove sirovine danas imaju neku tržišnu vrijednost već bi JLS-ovi bili zatrpani ponudama od strane privatnika koji bi se natjecali u što boljoj ponudi otkupnih cijena. Slušamo konstantno kako privatnici reketare komunalna poduzeća s naknadama za preuzimanje odvojeno sakupljenog otpada, a do jučer su nas pojedini stručnjaci uvjeravali da u odvojeno prikupljenom otpadu leži veliki novac. „Kako to, kako to? Nije nam jasno.“
Onomu tko barem nešto malo više zna o ovoj tematici dobro je poznato da cijene na međunarodnom tržištu sekundarnih sirovina variraju i ovise o niza faktora. Situacija na svjetskom tržištu je trenutno takva da su cijene velikog broja sekundarnih sirovina jako niske ili imaju i negativnu vrijednost pa ne vidim razloga da bi neka privatna tvrtka plaćala neku dobru cijenu za nešto što ne može dalje prodati i ne vidim zašto bi se to zvala ucjena.
Niska cijena sekundarnih sirovina trenutno je veliki globalni problem pa se u nekim državama čak i odustaju od primarne selekcije. Ali očigledno je da netko ipak misli da bi ako bi sortirnicama u Hrvatskoj upravljala javna poduzeća sama po sebi porasla vrijednost sekundarnih sirovina. Ili da će tim HDZ-HNS – SDP „stručnjaka“, koji vode ovu zemlju već 30 godina i koji su uspjeli dovesti ovu zemlju na dno konkurentnosti i rasta BDP-a među zemljama nove Europe, osmisliti neki super sustav u kojem bi vrijednost sekundarnih sirovina bila veća nego na svjetskom tržištu.
Pozivanje pak na osnivanje holdinga kojeg bi osnovala komunalna poduzeća u Istarskoj županiji mi budi negativne asocijacije. Imam velike sumnje da bi takav jedan holding bio idealnom mjesto za uhljebljivanje IDS-ovih (nesposobnih) poslušnika. Zar vrlo friški primjer Kaštijuna d.o.o., javnog županijskog poduzeća, gdje se pokazalo da nisu bili kapacitirani odabrati dobru tehnologiju i/ili ne znaju njome upravljati nekom ulijeva povjerenje da će ti isti ili slični ljudi ubuduće biti jako stručni u odabiru strojeva i opreme za obradu odvojeno prikupljenog otpada i upravljanja njima. Koliko je optimistično vjerovati da će jedna Herculanea koja je u Puli uspjela doći do 5 % odvojenog sakupljanja otpada pri čemu je na dnu u Hrvatskoj, u nekom budućem holdingu uspješno raditi puno složeniji posao.
Gospodarenje otpadom ne može biti ekskluziva niti javnih niti privatnih poduzeća. Pozitivno je da su u zadnjih par godina pojedina javna komunalna poduzeća jako napredovala i postižu dobre rezultate u gospodarenju otpadom, ali mnoga i dalje tapkaju u mjestu što se može zorno vidjeti u izvješću HAOP-a. Stoga nema nikakve ekonomske ni zdravorazumske logike da se posao gospodarenja odvojeno prikupljenom otpadu po difoltu dodjeljuje lošim javnim poduzećima.
A što se tiče cijena sekundarnih sirovina one će i padati i rasti. Međutim, treba biti svjestan da realni trošak trebaju pokriti proizvođači otpada, odnosno mi građani potrošači proizvoda. Svako umjetno zadržavanje cijena na razinama koje ne pokrivaju trošak gospodarenja otpadom nije održivo.
