Ministarstvo zaštite okoliša objavilo je na e-savjetovanju Obrazac naknadne procjene učinaka propisa za Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN, 73/17). Procjena učinaka propisa provodi se analizom izravnih učinaka nekog zakona na području gospodarstva, maloga gospodarstva, tržišta rada, socijalne skrbi i mirovinskoga sustava, zdravstva, zaštite okoliša, zaštite ljudskih prava te zaštite tržišnog natjecanja.

Spomenutim izmjenama Zakona iz 2017. između ostalog je propisano da se ugovori između ovlaštenih sakupljača i obrađivača otpada koji su sklopljeni s Fondom na temelju prijašnjih koncesijskih odobrenja primjenjuju do sklapanja novih ugovora o obavljanju usluge sakupljanja i obrade posebnih kategorija otpada. Ti novi ugovori se pak mogu sklopiti tek nakon provedenih postupaka odabira putem javnih poziva koji će započeti u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Iza ove komplicirane birokratske formulacije stoji zapravo sljedeće. Temeljem Zakona o otpadu iz 2004. pojedine tvrtke dobile su koncesije za sakupljanje ili obradu otpada što im je omogućilo potpisivanje ugovora s Fondom. Zakon o održivom gospodarenju otpadom iz 2013 ukinuo je pojam koncesija te uvodi pojam ovlaštenja Ministarstva. Dakle, sličan koncept. Ovlaštenja zamjenjuju koncesije,  a država određuje tko će sakupljati i obrađivati pojedine vrste otpada po povlaštenim uvjetima. Podsjetimo da sakupljači i obrađivači koji imaju ugovor s Fondom dobivaju naknade od Fonda za obavljanje svojih usluga ili imaju ekskluzivu za preuzimanje prikupljenog otpada na preradu.

Pojedine koncesije su u međuvremenu istekle, Ministarstvo i Fond nisu započeli i/ili završili postupke odabira novih sakupljača i obrađivača pa je ovim Zakonom jednostavno ozakonjeno produženje ugovora sa „starim“ ovlaštenicima. Time se povlašteni položaj pojedinih tvrtki na tržištu produžio i nakon isteka njihovih koncesijskih odobrenja.

Ovu odredbu Ministarstvo je obrazložilo potrebom za kontinuitetom gospodarenja određenim posebnim kategorijama otpada. U analizi procjene učinka ovog propisa navedeno je između ostalog i sljedeće:

  • Primjena Zakona nije dovela do … poticanja nekonkurentnog tržišnog ponašanja, stvaranja monopolističkog tržišta.
  • Primjena Zakona nije negativno utjecala na otvaranje novih gospodarskih subjekata, obrta niti je dovela do njihovih zatvaranja.
  • Primjena Zakona nije utjecala na tržišno natjecanje između poduzetnika na tržištu pod nediskriminirajućim uvjetima.

Točnije bi bilo reći da je ovim Zakonom osiguran kontinuitet gospodarenja posebnim kategorijama otpada od strane p(ovlaštenih) tvrtki. Naime, u Hrvatskoj je na djelu paralelni sustav gospodarenja posebnim kategorijama otpada. Jedan je onaj kojim upravlja Fond za zaštitu okoliša koji prikuplja naknade od proizvođača i uvoznika proizvoda i taj novac potom transferira sakupljačima i obrađivačima otpada koji imaju sklopljene ugovore s Fondom, čime je njihova djelatnost praktički subvencionirana. U Hrvatskoj istovremeno djeluju i tvrtke koje također prikupljaju i obrađuju posebne kategorije otpada, ali nemaju ugovore s Fondom te ne primaju nikakve naknade. Primjerice, prema podacima (ex) HAOP u 2016. je u sustavu Fonda skupljeno oko 136 000 t, a izvan sustava Fonda oko 60 000 t otpadne ambalaže. Dakle, značajna količina posebnih kategorija otpada se sakupi i izvan sustava kojim upravlja Fond.

Nakon što su istekle koncesije trebalo je omogućiti svim postojećim i novim tvrtkama da ravnopravno sudjeluju na tržištu gospodarenja posebnim kategorijama otpada te da za prikupljene količine otpada dobiju propisane naknade ili se natječu za otkup otpadnih sirovina za preradu (primjerice PET ambalaže).

Kontinuitet gospodarenja određenim posebnim kategorijama otpada održao bi se i bez produžavanja ugovora sa starim ovlaštenicima jer bi u sustav ušao veći broj poslovnih subjekata i tržište bi se liberaliziralo. Time je ovim Zakonom indirektno ugrožen cilj odvojenog sakupljanja i recikliranja na što se Hrvatska obavezala pristupanjem EU. Produžavanjem ugovora s tvrtkama na temelju isteklih koncesija direktno su oštećeni drugi gospodarski subjekti na tržištu. Stoga se može zaključiti da je:

  • Primjena Zakona prolongirala nekonkurentno tržišno ponašanje i stvaranje monopolističkog tržišta;
  • Primjena Zakona negativno utjecala na otvaranje novih gospodarskih subjekata;
  • Primjena Zakona negativno utjecala na tržišno natjecanje između poduzetnika na tržištu pod nediskriminirajućim uvjetima.

Wood photo created by freepik – www.freepik.com

Pokaži komentareZatvori komentare

Ostavi komentar