U Medulinu se 9. i 10. svibnja održala konferencija pod nazivom “Primjena zakonodavstva o gospodarenju komunalnim otpadom” koju je organizirala tvrtka Eko Adria d.o.o.

Na konferenciji na kojoj su prisustvovali predstavnici komunalnih poduzeća i jedinica lokalne samouprave najviše se razgovaralo o problematici vezanoj za donošenje odluka (i cjenika) o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada.

Kriterij količine otpada??!

Ono što se može izvući kao zaključak konferencija je da pretjerana normiranost, uobičajena u hrvatskim propisima, stvara konfuziju i kaos među dionicima sustava.

Problem je nastao još 2004. godine kada je tadašnjim Zakonom o otpadu definirano da se troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju prema kriteriju količine i svojstvu otpada. To je bio pozitivan pomak jer je većina komunalnih poduzeća zaračunavala cijenu odvoza komunalnog otpada prema kvadraturi stambene jedinice što nije bilo poticajno za odvajanje otpada.

Nakon što je na snagu stupila navedena odredba uslijedila je lavina žalbi i prigovora nezadovoljnih građana koji su se žalili na komunalna poduzeća jer su i dalje dobivali račune prema volumenu zaduženog spremnika, broju članova kućanstva, neki su i dalje plaćali prema kvadraturi stana (Zagrebački Holding), a ne kako je bilo propisano, prema količini proizvedenog otpada. Posebna problematična tema bio je (i ostao) obračun odvoza otpada za vikendaše.

Ne pomaže čak ni formula

Kako bi razriješili dileme oko vrludanja komunalaca prilikom obračuna odvoza otpada, Ministarstvo zaštite okoliša je Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (NN, 94/13) propisalo da će način i uvjete obračuna i strukturu cijene javne usluge propisati Vlada uredbom.

Dugo očekivanu Uredbu o gospodarenju komunalnim otpadom Vlada je donijela s tri godine zakašnjenja, u svibnju 2017. U Uredbi su vrlo detaljno propisane obaveze i dokumenti koje moraju donijeti JLS-ovi (jedinice lokalne samouprave) – odluke, cjenici, izjave, a za cijenu odvoza komunalnog otpada propisana je čak i formula C = JCM × ZM × U !

Međutim, nakon dvije godine primjene Uredbe vidimo da opet imamo nejasnoće oko provedbe naplate odvoza otpada, bune se i  građani i  komunalna poduzeća, jedni misle da je cijena fiksnog dijela cijene previsoka, drugi preniska, i dalje građani pišu žalbe Ministarstvu i drugim institucijama, Ministarstvo izdaje tumačenja Uredbe koja očigledno nije svima jasna itd., itd.

Koliko je samo radnih sati potrošeno oko pisanja dopisa, pripremanja Uredbe, sastanaka, dogovora i konzultacija, a da se u 15 godina država i lokalna samouprava nisu uspjeli usuglasiti oko kriterija količine otpada.

Što je onda trebalo napraviti?

Pojednostaviti priču maksimalno i decentralizirati sustav.

–           Prepustiti JLS-ovima da si sami određuju cjenike odvoza otpada prema formulama za kriterije količine koje si sami odrede. Nezadovoljni građani svoja eventualna neslaganja s cjenicima trebali bi rješavati na lokalnom nivou ili na sudovima.

–           Lokalnim samoupravama zadati ciljeve odvojenog prikupljanja i reciklaže otpada te  propisati naknade (kazne) za eventualno nedostizanje zadanih ciljeva. Umjesto navedenog, sporna Uredba je tako definirala naknade da ponajviše plaćaju oni gradovi i općine koji najviše odvajaju otpada (?’!).https://www.mnovine.hr/medimurje/opet-smo-izigrani-jer-smo-prerano-kukuriknuli-ovaj-puta-u-odvajanju-otpada/

Ostavi komentareZatvori komentare

Ostavi komentar