O temi „velike“ zarade na prodaji odvojeno prikupljenog otpada već smo pisali u članku Mit br. 2 – Zarada na prodaji otpada. Ovaj mit je i dalje vrlo aktualan i sve češće čitamo komentare o nepravednosti povećanja cijena odvoza komunalnog otpada u sredinama u kojima se uspostavlja sustav odvojenog sakupljanja, o “zločestim” privatnim kompanijama koje su prije plaćale otpadnu plastiku komunalnim poduzećima, a sada je više ne plaćaju, o tome kako „zaradu“ na prodaji otpada javna komunalna poduzeća prepuštaju privatnicima, koji se na račun toga silno bogate.

Zanimljivo je da teze o „zaradama“ na otpadu najčešće plasiraju pojedinci koji ne dolaze iz realnog sektora i koji, pretpostavljam, u životu nisu kupili/prodali kilu otpada.

Ovakve teorije proizlaze iz stava da je otpad neki poseban materijal za koje ne važe zakonitosti tržišta. Istina je upravo suprotna. Otpad je roba kao i svaka druga te podliježe tržišnim zakonitostima. Nakon što je Kina početkom prošle godine zabranila uvoz reciklabilnog otpada koji sadrži više od 0,5 % nečistoća (tzv. China ban), cijeli zapadni svijet našao se u problemu. Veliki dio tvrtki koje se bave obradom otpada  nemaju opremu za sortiranje koja bi „proizvodila“ otpad koji zadovoljava nove kineske uvozne standarde. Naime, zbog toga što se godinama odvojeno sakupljanje i reciklaža u Europi i USA oslanjala na izvoz u Kinu, nije se razvijala domaća sofisticiranija infrastrukture za reciklažu.

Nakon nestanka tako velikog tržišta vrijednost odvojeno prikupljene plastike drastično je pala. Širom svijeta prikupljeni balirani reciklabilni otpad gomilao se na skladištima, neki obrađivači otpada propali su ili su ih inspekcije zatvorile zbog nagomilanog baliranog otpada, a neki gradovi su čak i ukinuli odvojeno sakupljanje otpada. Gradovi koji su odlučili nastaviti s primarnom selekcijom, morali su početi plaćati naknade obrađivačima otpada.

Da bi se prilagodili novonastaloj situaciji neki obrađivači otpada počeli su investirati u bolju tehnologiju za sortiranje (optičke sortirnice, dodatne magnete, dodatne radnike, sustave za bolji „screening“  itd.). Ova ulaganja utječu na povećanje troškova obrađivača otpada, što opet za posljedicu može imati poskupljenje cijena preuzimanja otpada za proizvođače, uključujući i kućanstva.

Kako vidimo, poskupljenje cijena gospodarenja komunalnim otpadom nije samo hrvatski već globalni problem.

Pokaži komentareZatvori komentare

Ostavi komentar