Jeftino odlaganje, skupo odvajanje

U pravilniku koji regulira odlagališta navedeno je da je na odlagalište otpada dozvoljeno odlaganje otpada koji je prethodno obrađen što između ostalog podrazumijeva i odvojeno sakupljanje biorazgradivog komunalnog otpada koji se predaje na postupke daljnje obrade (primjerice kompostiranje) te da sva postojeća odlagališta otpada u RH moraju biti usklađena sa zahtjevima tog pravilnika do 31. prosinca 2018. godine.

Kako vidimo da odvojeno sakupljanje biorazgradivog komunalnog otpada nije provedeno u mnogim gradovima uključujući i Zagreb, proizlazi da sva ta odlagališta kao i odlagalište Jakuševac ne zadovoljavaju uvjete iz spomenutog pravilnika. Iako dakle neusklađena, ova odlagališta nisu zatvorena krajem 2018. godine. Ipak, zatvoreno je 17 odlagališta Odlukom ministra zaštite okoliša i energetike.

Ova Odluka donesena je na temelju dokumenta Dinamika zatvaranja odlagališta u kojemu između ostalog stoji zanimljiva konstatacija vezana za odlagalište Jakuševac: „Riječ je o jednom od rijetkih objekata u Republici Hrvatskoj koji ima funkciju usporedivu s Centrom za gospodarenje otpadom u cjelokupnom opsegu predviđenom projektnom dokumentacijom te ispunjava kriterije potrebnih objekata te obavljanja aktivnosti koje treba imati CGO, a vezanih uz sakupljanje, obradu te propisno deponiranje otpada kako je navedeno u Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017.-2022. godine (reciklažno dvorište, reciklaža građevinskog otpada, prikupljanje i energetsko iskorištavanje odlagališnog plina, postrojenje za obradu biootpada – kompostanu, pročišćavanje procjednih voda, odlaganje komunalnog otpada).“

Činjenica je da Hrvatska nije uspjela ispoštovati plan da do kraja 2018. godine zatvori sva neusklađena odlagališta. Osim neulaganja u infrastrukturu za odvojeno sakupljanje i obradu komunalnog otpada, relativno jeftine cijene odlaganja otpada dovele su nas u sadašnju situaciju.

Jedna od mjera za smanjenje odlaganja otpada je i naknada za odlaganje otpada koju bi trebale plaćati tvrtke koje upravljaju odlagalištem. Ova naknada je predviđena još 2013. Zakonom, ali nikad nije implementirana jer Ministarstvo zaštite okoliša nije nikada donijelo  propis kojim se propisuje način obračuna naknade za odlaganje komunalnog otpada, iako je samo sebi propisalo da će ga donijeti do srpnja 2014 godine(??!!).

U Europskoj Uniji naknade za  odlaganje otpada uvedene su u 24 države, dok Cipar, Njemačka, Hrvatska i Malta nisu implementirale ove naknade. Sve ove zemlje osim Njemačke, imaju loše rezultate u gospodarenju otpadom. Njemačka ima zabranu odlaganja neobrađenog otpada od 1.6.2005. Visine naknada su različite, Austrija 87 EUR/t, Belgija 101,91 EUR/t, Danska 79 EUR/t, Finska 70 EUR/t, Poljska od 33 do 64 EUR/t, Slovenia 11 EUR/t, Rumunija 26 EUR/t itd.

Ipak, Vlada je Uredbom propisala plaćanje tzv. poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada koju bi trebale plaćati jedinice lokalne samouprave.  Iako nije riječ o naknadi za odlaganje otpada, ima sličnu namjenu jer je riječ o naknadi za masu prikupljenog miješanog komunalnog otpada koja je iznad propisane granične količine miješanog komunalnog otpada. A kako kod nas miješani komunalni otpad u pravilu završi na odlagalištu možemo reći da je riječ o ekvivalentu naknadi za odlaganje. Pohvalno je da se uvela ova naknada, iako je šteta da nije uvedena prije barem 10- tak godina.

Problem je međutim da su propisane naknade preniske. Tako naknada za 2017. i 2018. godinu iznosi 100,00 kuna po toni, za 2019. i 2020. godinu 150,00 kuna po toni,  a za 2021. i 2022. godinu 200,00 kuna po toni.  Naime, imajući u vidu da se cijene zbrinjavanja i/ili oporabe određenih vrsta plastike ili biorazgradivog otpada na tržištu iznose i preko 500,00 kn/t  proizlazi da će JLS-ima za neke vrste problematičnog otpada i dalje biti jeftinije odlaganje nego selektivno sakupljanje.