Glomazni otpad u koji spada sve i svašta, od kupaonske opreme, dječjih kolica i autosjedalica, tepiha, namještaja, sudopera, vrtne opreme, roleta i prozora itd., jedan je od problematičnijih frakcija otpada. Zbog različitih materijala od kojih je složen nije ga lako reciklirati, a zbog svoje glomaznosti zauzima veliki prostor na odlagalištu.

Zakon je predvidio da su reciklažna dvorišta dužna bez naknade zaprimati glomazni otpad koji nastane u kućanstvu ili građani mogu naručiti odvoz glomaznog otpada od svog komunalnog poduzeća. Problem nastaje kada se primjerice građanin odluči riješiti svog glomaznog otpada, a za prijevoz do reciklažnog dvorišta posudi kombi prijatelja koji ima registriranu tvrtku, kao što je bio nedavni slučaj u Puli. Tada mu reciklažna dvorišta neće zaprimiti glomazni otpad iako je isti nastao u kućanstvu. Navedeno nije u skladu sa zakonom jer u njemu nigdje ne piše da građanin mora u vlastitom prijevoznom sredstvu dovesti otpad u reciklažno dvorište.

Poseban je problem glomazni otpad u vlasništvu pravnih osoba (stolara, građevinara, hotelijera, trgovačkih centara i sl.). Reciklažna dvorišta ga nisu dužna zaprimati i u pravilu ga ne zaprimaju. U ovom slučaju glomazni otpad se može uz plaćanje naknade predati privatnim tvrtkama koje imaju dozvolu za sakupljanje istog. Međutim, te privatne tvrtke ga nisu dužne zaprimiti ako iz bilo kojeg poslovnog razloga za to nisu zainteresirane u nekom trenutku kao što se dogodilo u spomenutom pulskom slučaju. U praksi se zato često dešava da glomazni otpad završi u šumama.

Ne znamo kakva je praksa u drugim gradovima, ali ako kao pravna osoba/ obrt u Zagrebu imate glomazni otpad možete od Čistoće uzeti u najam spremnike za odlaganje glomaznog otpada, koji Čistoća prazni kad se napuni i predaje ugovorenom sakupljaču. Međutim, veliki broj gradova ne nudi ovu opciju. Kako je riječ o velikim količinama otpada koji nema tržišnu vrijednost rješenje bi bilo da gradovi/općine osiguraju lokacije za prikupljanje i sortiranje glomaznog otpada i od građana i od pravnih osoba/obrtnika. Zakonodavac bi glomazni otpad mogao proglasiti posebnom kategorijom otpada i uključiti ga u sustav proširene odgovornosti proizvođača te proizvođače proizvoda od kojih nastaje glomazni otpad financijski i organizacijski uključiti u sustav prikupljanja i oporabe glomaznog otpada.

Ostavi komentareZatvori komentare

4 Comments

  • milickovic
    Posted 24/01/2019 at 08:57 0Likes

    Fala, stavio sam na Facebook… baš mi je ovo danas dobro leglo jer gostujem u jednoj emisiji…

  • Koviljka
    Posted 24/01/2019 at 10:24 0Likes

    Vrlo je dobro napisano da bi proizvođači/oni koji stavljaju na tržište RH proizvode od kojih nastaje glomazni otpad trebali plaćati naknadu ovisno o tome koliki udio u proizvodu je reciklabilan. Naravno, i za ostale proizvode (plastika, staklo….) naknade koje se plaćaju Fondu bi trebale pratiti kretanje cijena na tržištu za svaku pojedinu sirovinu, a ta sredstva trebala bi se preusmjeriti komunalnim tvrtkama koje sakupljaju i pred obrađuju te vrste otpada. To je ono što imaju u Italiji (CONAI) i na taj način, cijeli trošak nepada isključivo na račun građana.

    • Vesna Petrović
      Posted 24/01/2019 at 10:47 0Likes

      Slažem se s tim samo što sam ja protiv centraliziranog EPR sustava kojim upravlja Fond već za privatne recovery organizacije kojima upravljaju osnivači, proizvođači proizvoda, sakupljači reciklažeri.

  • Vesna Petrović
    Posted 24/01/2019 at 10:51 0Likes

    Koliko vidim i ovaj talijanski sustav je privatni konzorcij.

Ostavi komentar