Kritički osvrt na planirani poziv za izgradnju bioplinskih postrojenja

Na našem blogu objavili smo informaciju o pripremi javnog poziva za izgradnju bioplinskih postrojenja. Objavljujemo kritički osvrt Marka Lista, stručnjaka za bioplinska postrojenja iz tvrtke Consultare d.o.o. na ovaj javni poziv, koji tvrdi da nijedna JLS u bivšem, sadašnjem niti budućem trenutku neće biti spremna za izgradnju bioplinskih postrojenja. 

Naša posla u gospodarenju biorazgradivim otpadom!

Potaknut objavom nacrta ključnih elemenata poziva za izgradnju i opremanje postrojenja za biološku obradu odvojeno prikupljenog biootpada za Izgradnju i opremanje postrojenja za  biološku obradu odvojeno prikupljenog biootpada, osjećam se dužnim napisati činjenično stanje i to argumentirati.

Dragi moji, ovaj poziv je u potpunosti promašio, kako bi neki rekli, „ceo futbal“.

Niti jedna JLS u bivšem, sadašnjem niti budućem trenutku neće biti spremna za izgradnju bioplinskih postrojenja zbog:
– Nemogućnosti dogovora direktora komunalnih poduzeća/načelnika/gradonačelnika zbog različite stranačke pripadnosti da zajedno oporabljuju biootpad jer tko će na kraju preuzeti „zasluge“;
– Nedovoljnog poznavanja tehnologije proizvodnje bioplina;
– Nedovoljnog poznavanja prinosa bioplinskog potencijala koji daje biootpad;
– Nedovoljno educiranog stanovništva koji bi taj biootpad odvajao;
– Nepopularne cijene za prodaju električne energije (nema feed in tarife);
– Nemogućnosti dogovora oko zemlje za aplikaciju digestata, itd, itd, itd…..

Nadalje, kaže se da je svrha ovog poziva doprinos smanjenju udjela odlaganja biorazgradivog otpada na odlagališta otpada i pružanje potpore jedinicama lokalne samouprave u obliku dodjele bespovratnih sredstava koja će se koristiti za izgradnju i opremanje postrojenja za biološku obradu odvojeno prikupljenog biootpada (kompostana ili bioplinskih postrojenja).

Kakvo je naše trenutno stanje s biootpadom?

Prema podacima Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (HAOP) količina proizvedenog biorazgradivog komunalnog otpada se u odnosu na 2016. godinu povećala za 1,7%, te je iznosila 1.090.648 t dok je odložena količina biorazgradivog komunalnog otpada iznosila 801.238 t.

U području odvojenog sakupljanja i oporabe biootpada iz komunalnog otpada također se bilježi lagani porast u odnosu na prethodnu godinu. Udio biootpada upućenog na oporabu je iznosio 9% što je 2% više nego u 2016. godini.

U 2017. godini bilo je aktivno 9 kompostana koje su obradile 34.691 t komunalnog biootpada, dok je anaerobnom digestijom obrađeno 3.653 tone komunalnog otpada u 6 bioplinskih postrojenja.

Što možemo učiniti odmah???

S obzirom n to da se nalazimo u prosincu 2018. godine mišljenja sam da bi trebalo malo revidirati podatke HAOP-a po pitanju broja bioplinskih postrojenja u operativnom radu, te isto tako broja izdanih Dozvola za gospodarenje otpadom i kapaciteta bioplinskih postrojenja u smislu oporabe biorazgradivog otpada.
U RH u ovom trenutku operativno radi 40 bioplinskih postrojenja ukupne snage 44,73 MW od kojih 16 bioplinskih postrojenja posjeduje Dozvolu za gospodarenje otpadom, ukupnog kapaciteta 525.000 t/godišnje. Znači u ovom trenutku imamo 24 bioplinska postrojenja koja nemaju Dozvolu za gospodarenje otpadom.

Što bi dobili da i ova 24 postrojenja ishode dozvolu za gospodarenje otpadom, prije svega to su:
1. Niže cijene zbrinjavanja biorazgradivog otpada u bioplinskim postrojenjima, odnosno niže cijene za građane;
2. Veću konkurentnost na tržištu;
3. Rješenje problema s biootpadom.

A što mi radimo, raspisujemo natječaj za izgradnju novih bioplinskih postrojenja, a imamo ih 16 odmah na raspolaganju i potencijalnih 24 , koja bi morala ishoditi dozvolu za gospodarenje, u najdužem roku to je 2 mjeseca za ishođenje dokumentacije.

Kao što vidimo iz navedenog, bioplinskih postrojenja za oporabu biorazgradivog otpada ima, kapaciteti su i više nego dostatni da se sav proizvedeni biootpad u RH oporabi, da uopće ne završava na odlagalištima u RH i da se stvori nova dodana vrijednost.

Odmah da preduhitrim one „zločeste“ koji će reći da su sva postrojenja istočno od  Zagreba. Ali isto tako mnoge privatne tvrtke koje se bave gospodarenjem otpadom imaju registrirana skladišta za sakupljanje i razvrstavanje otpada u Dalmaciji, Lici, Istri i Primorju pa se tamo može dovesti biootpad i dalje kamionima na sjever na oporabu (kao vrsta pretovarne stanice).

Umjesto u izgradnju novih bioplinskih postrojenja,  ovih planiranih 250 milijuna kuna trebalo bi dati gradovima i općinama u smislu sufinanciranja troška prijevoza i oporabe otpada do konačnog oporabitelja, a to su postojeća bioplinska postrojenja.

Nama kronično nedostaje suradnja između javnih i privatnih tvrtki te je nužno potrebno ostvarivati suradnju s bioplinskim postrojenjima koja mogu oporabiti sav proizvedeni biootpad u RH.

Jedinice lokalne samouprave koje aktivno razmišljaju na koji način riješiti problem s biorazgradivim otpadom pronašle su partnere u bioplinskim postrojenjima i suradnja traje na obostrano zadovoljstvo.

Kao zaključak želim samo reći rješenje za biorazgradivi postoji sad i ovdje, samo treba razgovarati, a to je nekad najteže.

To najbolje znaju razni načelnici, gradonačelnici i direktori komunalnih društava koji su tako zauzeti da nemaju vremena za razgovor kako poboljšati život svojih stanovnika i istovremeno sačuvati okoliš ili možda će ovakva postrojenja koristiti za uhljebljivanje svog glasačkog stranačkog kadra…..