U Hrvatskoj je sustav gospodarenja ambalažnim otpadom uspostavljen 2006. godine donošenjem Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN, 97/05). Nakon već više od 10 godina implementacije ovog sustava može se utvrditi da je postignut značajan napredak u prikupljanju i reciklaži ambalaže. Međutim, sustav ima i nedostataka te bi trebalo napraviti njegovu reviziju što je u svom Izvješću za Hrvatsku, u veljači 2017. godine sugerirala i Europska komisija. Za analizu sustava potrebno je skenirati njegove najvažnije aspekte.
Tko plaća sustav?
Proizvođači i uvoznici
Za sve vrste ambalaže primjenjuje se koncept proširene odgovornosti proizvođača (EPR shema) što znači da svi proizvođači i uvoznici koji stavljaju na tržište proizvode pakirane u ambalažu plaćaju naknade Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, bez obzira kolika će se količina od te ambalaže stvarno prikupiti i reciklirati. Iznos naknada ovisi o vrsti ambalaže i o tome jesu li dio depozitnog ili nedepozitnog sustava te su propisane Uredbom o gospodarenju otpadnom ambalažom (NN, 97/15). Ova naknada je novčani iznos koji plaćaju proizvođači i uvoznici u svrhu pokrivanja troškova sakupljanja i obrade otpadne ambalaže od pića, papirne/kartonske, višeslojne ambalaže, drva, tekstila, plastičnih vrećica, stakla i polimernih materijala.
Tko upravlja prikupljenim novcem?
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Fond s prikupljenim novcem refundira troškove nastale manipulacijom, skupljanjem, prijevozom i obradom prikupljene ambalaže trgovcima i sakupljačima/prijevoznicima otpadne ambalaže.
Da li se sav novac prikupljen od naknada za ambalažu stavljenu na tržište potroši na pokrivanje troškova sakupljanja ambalaže?
Ne, jer u praksi imamo dva paralelna sustava.
- Sustav prikupljanja ambalaže kojim upravlja Fond. Taj se sustav opet može podijeliti na:
Sustav prikupljanja ambalaže od pića za koje je utvrđena povratna naknada 0,50 kn (depozitni sustav) i sustav prikupljanja ambalaže izvan sustava povratne naknade za ostalu ambalažu (nedepozitni sustav).
Depozitni sustav koji se primjenjuje samo za ambalažu za piće izrađenu od stakla, plastike (PET-a) i metala (Al) volumena većeg od 0,20 litara rezultirao je izuzetno visokom stopom sakupljanja ambalažnog otpada. Prema podacima iz Izvješća o gospodarenju otpadnom ambalažom u RH za razdoblje do 2016. godine Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (Agencija) stope sakupljanja u sustavu povratne naknade iznose za PET ambalažu 96%, staklo 82%, Al/Fe 85 %.
Međutim, u nedepozitnom sustavu prikupi se znatno manji dio ambalažnog otpada od onog stavljenog na tržište, a velik dio ambalaže završi na odlagalištima. Istovremeno proizvođači plaćaju naknade za svu količinu ambalaže stavljene na tržište te se taj novac manjim dijelom (kojem?) potroši za predviđenu namjenu. Za ilustraciju, primjerice proizvođač kiselih krastavaca, mlijeka u tetrapaku ili uvoznik šampona plaća naknadu Fondu za cjelokupnu količinu staklene, višeslojne odnosno plastične ambalaže stavljene na tržište (u kunama po toni), ali samo jedan manji dio te ambalaže će se vratiti u sustav oporabe, dok će veliki dio će završiti u miješanom komunalnom otpadu na deponijama.
- Sustav prikupljanja ambalaže kojim ne upravlja Fond.
Kako je već navedeno Fond sredstva prikupljena od proizvođača i uvoznika troši na pokrivanje troškova sakupljanja ambalažnog otpada i prijevoza do obrađivača (reciklažera). Međutim, Fond će troškove refundirati samo tzv. ovlaštenim sakupljačima koji ambalažni otpad voze na obradu ovlaštenim obrađivačima, a ovlaštene su one tvrtke koje s Fondom imaju potpisane ugovore. Svi ostali sakupljači koji prikupljaju ambalažni otpad, a nemaju ugovor s Fondom nemaju pravo na subvenciju od Fonda. Dakle, iako su proizvođači/uvoznici platitli naknade Fondu za svu ambalažu stavljenu na tržište pa i za onu koju prikupe „neovlašteni“ sakupljači, taj novac potonji sakupljači ne vide.
Koliko se ambalaže po vrstama prikupi?
Podaci nisu u potpunosti transparentni.
Spomenuto Izvješće Agencije daje prikaz količina ambalaže stavljene na tržište, odvojeno sakupljenje ambalaže u sustavu Fonda i ukupno sakupljenje (prema podacima iz sustava Registra onečišćavanja okoliša).
Iz ovog izvješća Agencije mogu se izvući podaci o količinama ambalaže sakupljenje izvan sustava Fonda: staklena 18%, polimerni materijali (32,1%), Al/Fe (50,1 %), papir/karton/višeslojna (32,3 %), drvo (82,6 %) od ukupnih količina sakupljenih u HR (Tablica 1.)
Tablica 1.
| Vrsta ambalaže | Količina stavljena na tržište (t) | Količina skupljena u sustavu Fonda (t) | Ukupno sakupljeno (t) (prema podacima iz ROO) | Količina sakupljena izvan sustava Fonda (t) |
| Staklena | 54.821 | 35.818,59 | 43.682 | 7863,41 (18 %) |
| PET i ostali polimerni materijali | 54.744 | 23.180,07 | 34.155 | 10.974,93 (32,1 %) |
| Al/ Fe | 10.538 | 1.877,37 | 3.814 | 1.936,63 (50,1%) |
| Papir/karton višeslojna ambalaža | 84.574 | 75.017,63 | 110.784 | 35.766,37 (32,3 %) |
| Drvo | 24.623 | 734,48 | 4.228 | 3.493,52 (82,6%) |
Međutim, niti iz podataka Fonda niti Agencije ne možemo zaključiti koliko je stavljeno na tržište ambalaže od pića (depozitni sustav), a koliko za ostale vrste ambalaže (nedepozitni sustav).
Zašto je to bitno?
..jer nas zanima koliko (nešto) košta?
U Izvješću o ostvarenju Programa rada Fonda za 2015. godinu na str. 13. navodi se da su prihodi od naknada za ambalažu i ambalažni otpad u 2015. godini iznopsili 526.395.921, 53 HRK (31,35 % od ukupnih prihoda Fonda). Rashodi za amalažni otpad u 2015. godini iznosili su 483.643.418, 26 kn. Dakle, prikazani su podaci o ukupnom iznosu prihoda i rashoda za ambalažni otpad. Izvješće ne specificira troškove vezane za depozitni sustav i nedopozitni sustav. Iz ovih podataka možemo samo zaključiti da je sustav gospodarenja ambalažnim otpadom kojim upravlja Fond održiv, odnosno da su prihodi veći od rashoda, ali nemamo informaciju je li depozitni sustav sam po sebi održiv.
Koji su nedostaci sustava? Što je s osnivanjem recovery organizacija?
Sustav nije u potpunosti transparentan jer iz dostupnih podataka ne možemo zaključiti koliko je depozitni sustav ekonomičan i samoodrživ. Nadalje, vidljivo je da pored sustava kojim upravlja Fond postoji sustav sakupljanja ambalažnog otpada u kojem sudjeluju sakupljači i oporabitelji koji djeluju na tržišnim osnovama i nisu pokriveni subvencijama koje iz prikupljenih naknada proizvođača plaća Fond. Na ovaj način narušavaju se prava tržišnog natjecanje, što je zagarantirano Ustavom RH kojim država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu.
Kako stoje stvari u Europi? Prema analizi Deposit Systems for One-way Beverage Containers: Global Overview 2016 koji je objavila organizacija Reloop, depozitni sustav implementiran je u 10 europskih država (Estonija, Njemačka, Švedska, Danska, Norveška, Finska, Island, Nizozemska, Litva i Hrvatska). Međutim, niti u jednoj od ovih zemalja sustavom ne upravlja državna institucija, već je riječ o recovery organizacijama kojima upravljaju dionici sustava; proizvođači, uvoznici, sakupljači otpada, reciklažeri, trgovci i sl.
Potpuno je logično da sustavom upravljaju oni koji ga financiraju i operativno u njemu sudjeluju te se postavlja pitanje zašto je Hrvatska izuzetak i zašto je „nacionalizirala“ ovu djelatnost. Gospodarenje otpadom nije samo ekologija već i biznis i tu nije mjesto državnoj instituciji već poslovnom sektoru.
Zanimljivo je da je Zakon o održivom sustavu gospodarenja otpadom (NN, 94/13) još 2013. godine predvidio mogućnost osnivanja recovery organizacija koje će u ime proizvođača organizirati sustav prikupljanja ambalaže. Međutim, da bi organizacija preuzela posao od Fonda potrebno je da prethodno ishodi odobrenje Ministarstva zaštite okoliša, a uvjeti za izdavanje odobrenja su trebali biti propisani Uredbom o ambalaži i ambalažnom otpadu. Uredba je donesena 2015. godine, ali u njoj se ne spominju recovery organizacije i načini na koje bi iste trebale dobiti odobrenje ministarstva. Dakle, Ministarstvo ne može izdati odobrenje za rad recovery organizacija jer to isto Ministarstvo nije propisalo uvjete za izdavanje odobrenja.
1 Comment