Mjesec: Rujan 2018.

HR propisima o otpadu treba velika čistka

HR propisima o otpadu treba velika čistka

Upravo je završeno e-savjetovanje za prijedlog Zakona o izmenama i dopunama zakona o održivom gospodarenju otpadom. Iako se ovim izmjenama Zakona o održivom gospodarenju otpadom ukidaju neke odredbe koje će smanjiti administrativno opterećenje subjekata koji se bave djelatnošću gospodarenja otpadom – određena izuzeća iz Očevidnika prijevoznika otpada i dozvola za gospodarenje otpadom, ukidanje obavijesti Ministarstvu o prekograničnom prometu neopasnim otpadom te ukidanje obaveze izrade fizikalno-kemijskih analiza i deklaracija o opasnom otpadu – na snazi ostaju brojne odredbe koje opterećuju poslovanje poduzetnika, a ne doprinose poboljšanju sustava gospodarenja otpadom. 

Tako je propuštena prilika da se maksimalno pojednostave birokratske procedure kao što je izdavanje dozvola, potvrda, evidencija i očevidnika te na taj način smanji administrativni trošak poduzetnicima koji posluju s otpadom, a što je i u skladu s mjerama i programima Vlade RH https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//Sjednice/2018/04%20travnja/93%20sjednica%20VRH//93%20-%201.pdf

Okvirna Direktiva o otpadu 2008/98/EZ koja je u naše zakonodavstvo prenešena Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (Zakon) zadaje državama članicama manje administrativnih obaveza nego što je propisano ovim Zakonom i njegovim provedbenim propisima.

Tako je Direktivom o otpadu propisana mogućnost da se svi subjekti koji se bave oporabom otpada izuzmu od obaveze ishođenja dozvole, dok je po našem Zakonu izuzeće propisano za vrlo mali broj postupaka. Štoviše, iako je Zakonom o zaštiti okoliša prije nekoliko godina u HR zakonodavstvo uvedena obaveza ishođenja okolišne dozvole za određene subjekte, nije se objedinio postupak izdavanja okolišne dozvole i dozvole za gospodarenje otpadom već su to dva odvojena postupka, za što stranka predaje dva odvojena zahtjeva u isto Ministarstvo (zaštite okoliša).

Nadalje naš Zakon je uveo obavezu vođenja očevidnika izvoznika i uvoznika neopasnog otpada dok Direktiva isto ne propisuje. Naš Zakon je “izmislio” potpuno nepotrebni Očevidnik subjekata koji skladište vlastiti proizvodni otpad i obavezu izrade Plana gospodarenja otpadom proizvođača otpada.  Tu se i očevidnici o otpadu kojeg su prema našem Zakonu dužni voditi svi u lancu gospodarenja otpadom, dok su Direktivom izuzeti proizvođači, skupljači, prijevoznici, trgovci i posrednici koji gospodare neopasnim otpadom.

Svi navedeni administrativni postupci koje nam nije propisala EU, već ih izglasao Sabor, iziskuju značajne administrativne i financijske troškove za naše poduzetnike. I dok s jedne strane u EU prednjačimo po broju administrativnih obaveza i propisa u području gospodarenja otpadom, istovremeno smo na začelju po količini recikliranog i odvojeno sakupljenog otpada. 

Zaključak koji se nameće. Kako bi se smanjile količine otpada na odlagalištima i povećale stope recikliranja potrebno je maksimalno unaprijediti poslovno okruzenje u području gospodarenja otpadom, a to je:

– liberalizacija, a ne monopolizacija tržišta otpadom,

– digitalizacija administrativnih procedura,

– rezanje birokratskih procedura na mjeru propisanu obavezama iz direktiva EU, a ne njihovo strožije prenošenje u domaće zakonodavstvo.