Institut ukidanja statusa otpada uveden je u EU zakonodavstvo Direktivom o otpadu 2008/98/EZ s ciljem promocije recikliranja i veće uporabe otpada kao resursa. Prvobitna intencija bila je da se određenim vrstama otpada koji nakon oporabe nemaju status gotovih proizvoda omogući, da ukoliko zadovoljavaju određene kriterije, prestanu smatrati otpadom čime bi se smanjila administrativna opterećenja koja prate promet materijala koji se smatra otpadom, a čime bi se u konačnici olakšala trgovina tim vrstama materijala kako na nacionalnom tako i na EU tržištu.
U međuvremenu su na nivou EU uspostavljeni kriteriji samo za stakleni krš i metalni skrap (aluminij, čelik, željezo i bakar). Neke EU države propisale su kriterije za ukidanje statusa otpada i drugih vrsta materijala (drvo, pepeo, šljaku, ravno staklo, agregate itd. ).
End of waste kriterije ili kriterije za prestanak statusa otpada za inertne agregate koji su nastali oporabom građevinskog otpada i otpada od rušenja, a koji se upotrebljavaju u građevinarstvu, propisale su Velika Britanija, Austrija, Belgija, Češka, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska, Italija, Nizozemska, ali i Hrvatska. Studija “End of waste criteria for inert aggregates in member states” autora I. Velzeboer-a i A. van Zomeren-a pozabavila se usporednom analizom kriterija za ukidanje statusa za inertne agregate u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Francuskoj i Austriji. Zaključak studije je da među ovim državama postoji značajna razlika u kriterijima za ulazni otpad koji je prihvatljiv za oporabu, sastav i parametre procjeđivanja. Tako su zbog razlike u nacionalnoj regulativi, kriteriji za prestanak statusa otpada za građevni otpad i otpad od rušenja primjenjivi samo za uporabu u nacionalnom prometu, ali ne i za prekogranični promet.
Autori studije zaključuju da nacionalni kriteriji za prestanak statusa otpada mogu unaprijediti trgovinu recikliranim materijalima samo ako su harmonizirani odnosno ujednačeni u svim EU državama. U protivnom, proizlazi da kriteriji za prestanak statusa otpada predstavljaju prepreku za trgovinu na EU tržištu, upravo suprotno od onog za što su i uvedeni u regulaciju o otpadu.