Međunarodna udruga za kruti otpad ISWA (Inernational Solid Waste Association) objavila je studiju o sortirnicama otpada u kojoj su prikazani ekonomski, tehnički i ekološki parametri koji se moraju uzeti u obzir prilikom njihovog planiranja i izgradnje.
Već smo pisali o tome da nije dovoljno da komunalna poduzeća u Hrvatskoj investiraju samo u kante i vozila za odvojeno sakupljanje otpada ili da im Fond za zaštitu okoliša financira reciklažna dvorišta, jer otpad koji se prikupi na ovaj način nema nikakvu odnosno ima negativnu vrijednost. Da bi reciklabilni otpad postao ekonomski interesantan reciklažerima, potrebno ga je razvrstati u sortirnicama otpada pri čemu sortirnice možemo zamisliti kao filter između sakupljanja i odlaganja.
Da bi sortirnica bila ekonomski isplativa potrebno je na jednost strani ukalkulirati vrijednost outputa iz sortirnice i sufinanciranje sustava od strane proizvođača proizvoda (EPR shema), a na drugoj troškove odvojenog sakupljanja i rada sortirnica.
Sortirnice otpada mogu biti jednostavna postrojenja u kojima se otpad razvrstava ručno, ali u razvijenim zemljama sortirnice su industrijske instalacije u kojima se koristi različita tehnologija i senzori koji razdvajaju materijal po veličini, težini i gustoći, magnetnim svojstvima i sl. Ubrzano se radi i na robotizaciji sortirnica.
Studija naglašava da je planiranje, izgradnja i opremanje sortirnica dugotrajan proces koji uobičajeno traje između dvije i pet godina, a koji uključuje studiju izvedivosti, odabir lokacije uz uključivanje javnosti i ugradnju mjera zaštite okoliša u projekt.
U sustavu gospodarenja otpadom u kojem se planira reciklirati oko 50 % otpada, sortirnice su najvažnija karika. Stoga najava naših komunalaca da kreće akcija kupovine velikog broja spremnika za odvojeno prikupljanje te sufinanciranje reciklažnih dvorišta od strane Fonda neće polučiti nikakav bitan efekt ukoliko ne postoje sortirnice koje će odvojeno prikupljeni otpad sortirati i predati reciklažnoj industriji.
Ne postoji službeni podatak koliko i kakvih trenutno u Hrvatskoj ima sortirnica i u čijem vlasništvu su. Sigurno je da ih je vrlo mali broj i da neće moći obraditi sav odvojeno prikupljeni otpad te da bi se putem EU fondova mogla sufinancirati moderne sortirnice otpada. No s obzirom da, kako je navedeno u studiji, za pokretanje sortirnice od ideje do realizacije treba od 2 do 5 godina i imajući u vidu dosadašnju sporost u odlučivanju i realizaciji na svim razinama vlasti, do novih sortirnica ćemo još pričekati nekoliko godina. U međuvremenu, svima onima koji planiraju krenuti u projekt izgradnje sortirnica, bilo u javnom ili privatnom vlasništvu, ova ISWA-ina studija može biti korisno štivo.
1 Comment