Zašto se u Zagrebu ne odvaja biootpad iz kućanstava?

Zašto se u Zagrebu ne odvaja biootpad iz kućanstava?

U Zagrebu nije organizirano odvojeno prikupljanje biotpada iz kućanstava odnosno otpada od hrane i ostalog kuhinjskog otpada. Sav naš biootpad iz kućanstva završava u miješanom komunalnom otpadu koji se odlaže na odlagalištu Prudinec, u naselju Jakuševac. Na ovaj način Zagrebački Holding (Čistoća) krši zakon jer je Zakonom o održivom gospodarenju otpadom iz 2013. godine propisano da su komunalna poduzeća dužna organizirati prikupljanje biorazgradivog komunalnog otpada putem spremnika od pojedinih korisnika i prevesti ga do ovlaštene osobe za obradu. No, kod nas je normalno da javna poduzeća, za razliku od privatnih, ne moraju poštivati zakone niti plaćati kazne.

Nije bolja situacija niti u drugim dijelovima Hrvatske osim časnih izuzetaka iz Međimurja; komunalnih poduzeća iz Preloga i Čakovca koji odvojeno prikupljaju biootpad iz kućanstva i obrađuju ga u kompostanama. Prema podacima iz Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, u 2015. godini na odlagališta u RH je odloženo 828.564 t biorazgradivog otpada dok nam je prema obavezama koja proizlazi iz EU zakonodavstva do kraja 2016. bilo dozvoljeno odlaganje samo 378.088 t. Znači da kao država stojimo jako loše s ispunjavanjem svojih obaveza po pitanju gospodarenja bioragradivim otpadom.

Pravilnikom o odlagalištima otpada propisano je da sva postojeća odlagališta otpada u Republici Hrvatskoj moraju ispuniti stroge zahtjeve, koji uključuju i zabranu odlaganja otpada koji nije prethodno obrađen i koji sadrži količine organskog ugljika iznad dopuštenih, do 31. prosinca 2018. godine, što bi značilo da odlagalište Prudinec i sva ostala slična neće biti legalna nakon tog datuma.  Vidimo da s gospodarenjem biootpadom stojimo jako loše, da komunalna poduzeća ne poštuju zakon, da nas stišću rokovi.

Da bi imalo smisla odvojeno prikupljati biootpad potrebno je osigurati njegovu obradu (reciklažu). Učinkovit način za obradu biootpada je anaeroebna fermentacija u bioplinskim postrojenjima. Kao produkti nastaju bioplin i ostatak – digestat. Bioplin se može koristiti za proizvodnju električne i toplinske energije u kogeneracijskim postrojenjima, kao stlačeni prirodni plin  (CNG – Compressed Natural Gas)  – biogorivo za vozila ili se može (pročišćen) priključiti na gradsku plinsku mrežu. Uporabom bioplina kao obnovljivog izvora energije doprinosi se i smanjenju emsija CO2 iz fosilnih goriva. Digestat se koristi kao stabilizirano gnojivo na  poljoprivrednim površinama. Na ovaj način brojni europski gradovi rješavaju problem biotpada iz kućanstava.  Zvuči odlično, idemo sav biootpad odvojiti i umjesto na skupa problematična odlagališta preusmjetriti na bioplinska postrojenja te još  pri tom dobiti energiju, gnojivo, smanjiti emisije CO2. Međutim, ….

Prema predstudiji izvodljivosti „Proizvodnja bioplina iz organskog dijela komunalnog otpada u gradu  Zagrebu“ autora Dinka Sinčića i Bojana Ribića procjenjuje se da u Zagrebu nastaje 70 000 t/ god. biootpada što bi bilo dovoljno za bioplinsko postrojenje snage preko 2MW. Procjenjena vrijednost izgradnje bioplinskog postrojenja je 6 000 000 EUR-a. Zaključak ove predstudije je da za konačnu odluku o tipu postrojenja koje bi bilo najekonomičnije treba najprije izraditi cjelovita i složena ekonomska analiza.

Da li je uopće Grad Zagreb krenuo u izradu studije izvedivosti bioplinskog postrojenja nije poznato, ali je jasno da je za izgradnju infrastrukturnog projekta kao što je bioplinsko postrojenje koje bi obrađivalo biootpad iz Zagreba potrebno jako puno prethodne papirologije; studija izvedivosti, planova gospodarenja otpadom, izmjena prostorne planske dokumentacije, okolišnih dozvola, procjena utjecaja na okoliš, informiranja javnosti itd., a to su procesi koji kod nas traju godinama. Nije izgledno dakle da bi Zagreb kroz godinu-dvije mogao dobiti bioplinsko postrojenje, a time niti riješiti problem gospodarenja biootpadom.

U ovom trenutku bilo bi važno da struka odgovori na pitanje da li bi se umjesto čekanja na izgradnju novog bioplinskog postrojenja mogli iskoristiti i kapaciteti već postojećih bioplinskih postrojenja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.  Ukoliko je to tehnički izvedivo i ukoliko bi se s vlasnicima bioplinskih postrojenja dogovorili komercijalni uvjeti, to bi značilo da bi već sutra zagrebačka Čistoća mogla početi organizirano odvojeno prikupljati biootpad od kvarta do kvarta i voziti na obradu u već postojeća bioplinska postrojenja.

Umjesto čekanja na megalomanska cjelovita rješenja koja se serviraju kroz planove gospodarenja otpadom, a koja u konačnici često predstavljaju samo mrtva slova na papiru s projektima upitne realizacije, a za čiju (ne)realizaciju nitko nije niti odgovoran, ne bi li trebali krenuti korak po korak, započeti prikupljati biootpad kvart po kvart te megalomanska rješenja zamijeniti parcijalnim, ali konkretnim koja će ipak dati neke opipljive rezultate. Na kraju dana umjesto velebnih studija i planova po ladicama gradskih ureda i ministarstava, moći ćemo reći da smo iz komunalnog otpada izdvojili x kg biotpada od kojeg smo proizveli y m3 bioplina.

A studije i planove mogu se uvijek raditi paralelno s praksom i to puno kvalitetnije i realnije jer bi u praksi bilo kakav sustav već dao određene rezultate, iskustva i smjernice. Postojeća politika ne-činjenja, ne-donošenja odluka i čekanja nekih viših planova i odluka pokazala se potpuno promašenom.

 

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s