U dokumentu EU Komisije Pregled aktivnosti u području okoliša u EU-u, Izvješće za Hrvatsku, iz veljače 2017. godine, Komisija je osim uzroka zbog kojih Hrvatska zaostaje u prelasku na kružnu ekonomiju predložila i preporuke za poboljšanje.
Preporuka 1. – povećati naknade za odlaganje kako bi se postupno ukinulo odlaganje otpada koji se može reciklirati, a prihode od ovih naknade zajedno sa sredstvima kohezijske politike (EU fondova) iskoristiti za podupiranje odvojenog sakupljanja i izgradnju infrastrukture za obradu otpada. 
Preporuka 2. – provesti reviziju programa proširene odgovornosti proizvođača radi poboljšanja njihove učinkovitosti.

Idemo redom. Naknade za odlaganje koje bi plaćale jedinice lokalne samouprave i/ili komunalna poduzeća zbog odlaganja otpada u većoj količini nego što je dopušteno (planirano ciljevima RH) su u prijevodu kazne koje bi pojedine općine/ gradovi plaćali zbog prekomjernog odlaganja odnosno nedovoljno odvojeno skupljenog i recikliranog miješanog komunalnog otpada. Ove naknade bi se uplaćivale Fondu za zaštitu okoliša koji bi ih potom koristio za ulaganje u infrastrukturu za obradu otpada. Ovo se čini kao dobra i poticajna mjera kako bi se neučinkovita komunalna poduzeća potaknula da počnu konačno raditi svoj posao. Usput, spomenute naknade već su predviđene propisima o otpadu ali nisu u provedbi.  Vidim ovdje jedan problem, a to je način na koji će se kontrolirati količine miješanog komunalnog otpada odložene na odlagalištima. Naime, u najvećem broju slučajeva komunalna poduzeća su i skupljači komunalnog otpada i istovremeno upravljaju odlagalištima te je vrlo vjerojatno da se njihovi prijavljeni podaci o odloženim količinama otpada mogu “papirnato” umanjiti kako bi se izbjeglo plaćanje naknada za odlaganje. Za početak bilo bi dobro kada bi se barem društva koja upravljaju odlagalištima odvojila od društava koje vrše javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada. Na taj bi način upravitelji odlagalištima morali postaviti tržišnu, realnu cijenu usluge prihvata otpada na odlagalištima koja bi sigurno bila znatno viša od postojeće te bi tako sakupljači miješanog komunalnog otpada bili prisiljeni smanjiti količine otpada koje se usmjeravaju ka odlaganju.

U svezi druge preporuke EU Komisije slažemo se da bi trebalo provesti reviziju programa proširene odgovornosti proizvođača i to na način da se Fond za zaštitu okoliša koji sada funkcionira kao posrednik između obveznika plaćanja naknada u Fond (proizvođača proizvoda), sakupljača i reciklažera otpada, makne iz sustava. Sustav bi trebali organizirati sami proizvođači proizvoda putem trgovačkih društava koja bi od proizvođača proizvoda preuzeli obvezu ispunjavanja cilja skupljanja i recikliranja pojedine vrste otpada. Na taj način bi država koja putem Fonda regulira tržište pojedinih vrsta otpada, prepustila ovaj sustav slobodnom tržištu. Tako bi se i uklonile barijere za poduzetnike u sektoru reciklaže otpada budući da sustav trenutno funkcionira na principu subvencija koje Fond plaća samo određenim tvrtkama (koncesionarima, ovlaštenicima) čime se stvara neravnopravna tržišna utakmica. Rezultat je da tvrtke koje nisu u sustavu Fonda postaju manje konkurentne na tržištu u odnosu na tvrtke koje imaju sklopljene ugovore s Fondom što za posljedicu ima propadanje takvih “neovlaštenih” tvrtki te poduzetnici u startu odustaju od pokretanja reciklažnog biznisa.

Show CommentsClose Comments

Leave a comment