Mjesec: Lipanj 2017.

Što će se rješiti reciklažnim dvorištima? Jako malo.

Što će se rješiti reciklažnim dvorištima? Jako malo.

Već smo pisali o natječaju Fonda za zaštitu okoliša za izradu projektne dokumentacije i izgradnju reciklažnih dvorišta. Osim što smo ustanovili da de facto ovi natječaji predstavljaju nagradu onim gradovima i općinama koji nisu postupili prema zakonu i samostalno organizirali svoja reciklažna dvorišta, postavlja se i pitanje što će se to riješiti u gospodarenju otpadom ako baš i svaka općina/grad konačno uspostavi reciklažno dvorište.

Što su zapravo ta famozna reciklažna dvorišta? Iako im ime govori da se tamo nešto reciklira to nije točno. Reciklažna dvorišta su ograđene lokacije s dvadesetak ili manje/više kontejnera u koje građani odlažu razvrstani otpad. Kada se ti kontejneri napune društva koja upravljaju reciklažnim dvorištima te pune kontejere predaju ovlaštenim sakupljačima odnosno obrađivačima otpada. Dakle, nema tu još nikakve reciklaže.

Međutim, ono što je veći problem je da se sakupljanje korisnog otpada baziranog na reciklažnim dvorištima zasniva na tzv. “bring sistemu” odnosno na dobroj volji građana da vrijedno svoj otpad razvrstavaju doma, slože ga u auto i dovezu do reciklažnog dvorišta. Zapitajte se koliko ljudi od 10 koje poznajete koristi reciklažna dvorišta. Da li ga vi koristite? Što dobiju zauzvrat ljudi koji svoj otpad voze u reciklažna dvorišta. Da li im je možda manji račun za smeće? Da li im je to obaveza? Odgovor je naravno negativan.

Dakle, u situaciji kada Hrvatska debelo kasni u postizanju ciljeva odvojenog sakupljanja biorazgradivog otpada jer na odlagališta odlažemo više od 300 000 tona biorazgradivog otpada nego što bi smjeli, dok papira, metala , plastike i stakla iz kućanstva prikupimo između 15 i 20 %, a cilj nam je 50 % do 1. siječnja 2020, mi sustav temeljimo na reciklažnim dvorištima čijim će se radom, iz gore navedenih razloga, zanemarivo povećati udio odvojeno sakupljenog otpada.

Još u siječnju 2016. u dokumentu koji je izradila EU Komisija* koji za cilj imao pomoći pojedinim EU državama da sustignu EU ciljeve u gospodarenju otpadom u dijelu koji se odnosi na preporuke za poboljšanje stoji između ostalog i sljedeće:  ” ..in many places the collection system (in Croatia) is dependant upon bring services, which do not perform as well as the door to door system..”.

Novac prikupljen zelenim oporezivanjem i iz EU fondove trebamo koristiti inteligentno odnosno da za uloženi novac izvučemo što više konkretne koristi. Novac se treba uložiti u sustav spremnika koji će mjeriti stvarnu količinu otpada koju građani odlažu u spremnike kako bi ih se cijenom proporcionalom količini otpada koji odlažu potaknulo da što više korisnog otpada razvrstavaju, u opremu i vozila koja će se umjesto na “bring sustavu” zasnivati na prikupljanju otpada od vrata do vrata (“door to door sustav”) te sortirnicama i pogonima za osnovnu obradu otpada.

* http://ec.europa.eu/environment/waste/framework/support_implementation.htm

In January 2016, the European Commission met with representatives from eight Member States (Croatia, Cyprus, Hungary, Ireland, Malta, Portugal, Slovenia and Spain) to discuss the main lessons learned from the 2014-2015 compliance promotion exercise on municipal waste management. The objective of the exercise was to assess waste management policy in selected Member States and help them get on track towards meeting the EU waste targets, as part of Europe’s transition to a more circular economy.
Prihodi RH od “oporezivanja onečišćenja” u odnosu na BDP najviši u EU

Prihodi RH od “oporezivanja onečišćenja” u odnosu na BDP najviši u EU

U dokumentu EU Komisije Pregled aktivnosti u području okoliša u EU-u, Izvješće za Hrvatsku, iz veljače 2017. godine, Komisija je analizirala i namete povezane s okolišem u EU-28. U izvješću stoji da su u 2014. godini prihodi RH od nameta povezanih s okolišem (oporezivanje onečišćavanja i upotrebe resursa) iznosili 3,86 % BDPa, dok je prosjek EU 2,46 %. Tako prihodi od nameta povezanih s okolišem u 2014. iznose 10,51 % ukupnih prihoda od poreza i doprinosa za socijalno osiguranje (prosjek EUa je 6,55 %). S tako visokim udjelom parafiskalnih nameta nalazimo se na visokom 2. mjestu u EU, odmah iza Slovenije. Međutim, ako istovremeno uzmemo u obzir činjenicu da se Slovenija nalazi na drugom mjestu u EU po stopi recikliranja komunalnog otpada (61 %), a Hrvatska na začelju sa 17 % stope recikliranja komunalnog otpada, lako izvlačimo zaključak da Hrvatska s tako visokim “zelenim oporezivanjem” vrlo neučinkovito troši “zeleni” novac.  

U namete povezane s okolišem ubrajaju se “energetske” takse koje se plaćaju na goriva i struju, “transportne” takse povezane s registracijom vozila  i takse povezane s onečišćenjem i resursima. Takse povezane s onečišćenjem uključuju takse koje se odnose na emisije u zrak i naknade koje plaćaju proizvođači i uvoznici ambalaže, baterija, vozila, EE opreme, ulja, guma i baterija koje se plaćaju Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Takse povezane s resursima su nameti za zaštitu i korištenje voda koje se plaćaju Hrvatskim vodama. Prema podacima EU Komisije prema udjelu nameta povezanih samo s onečišćenjem i resursima (isključujući “energetske” i “transportne” takse) u odnosu na BDP, a koji se plaćaju Fondu i Hrvatskim vodama, u 2013. godini bili smo na 1. mjestu u EU odnosno udio ovih nameta u odnosu na BDP bio je 5 puta veće od EU-28 prosjeka. Dakle, možemo konačno reći da smo u nečemu prvi u okolišnom sektoru na nivou EU.

Slika prikazuje ukupne okolišne takse (environmental taxes) kao postotak BDPa kao i udio ekoloških taksi grupiranih u tri kategorije (energy, transport i pollution & resources). Hrvatska je prikazana zeleno, a EU prosjek crveno.*

zeleni porezi EU

Trend visokih okolišnih nameta i dalje raste. Prema podacima Eurostata ukupni iznos okolišnih nameta u Hrvatskoj u 2013. god. iznosio je 1,524.00, u 2014. god. 1,661.39, u 2015. godini 1,800.00 miliona eura.  http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=env_ac_tax&lang=en

Da zaključimo, u Hrvatskoj je visina okolišnih naknade koje se slijevaju u državne institucije obrnuto proporcionalna količini recikliranog otpada. Okolišni nameti visoki, stope recikliranja niske.

 

* Eunomia Research and Consulting, IEEP, Sveučilište u Aarhusu, ENT, 2016. Studija o procjeni potencijala ekološke fiskalne reforme u EU-28.

 

 

 

 

Analiza analize Komisije. Pogled iznutra. (2. dio).  Preporuke za poboljšanje.

Analiza analize Komisije. Pogled iznutra. (2. dio). Preporuke za poboljšanje.

U dokumentu EU Komisije Pregled aktivnosti u području okoliša u EU-u, Izvješće za Hrvatsku, iz veljače 2017. godine, Komisija je osim uzroka zbog kojih Hrvatska zaostaje u prelasku na kružnu ekonomiju predložila i preporuke za poboljšanje.
Preporuka 1. – povećati naknade za odlaganje kako bi se postupno ukinulo odlaganje otpada koji se može reciklirati, a prihode od ovih naknade zajedno sa sredstvima kohezijske politike (EU fondova) iskoristiti za podupiranje odvojenog sakupljanja i izgradnju infrastrukture za obradu otpada. 
Preporuka 2. – provesti reviziju programa proširene odgovornosti proizvođača radi poboljšanja njihove učinkovitosti.

Idemo redom. Naknade za odlaganje koje bi plaćale jedinice lokalne samouprave i/ili komunalna poduzeća zbog odlaganja otpada u većoj količini nego što je dopušteno (planirano ciljevima RH) su u prijevodu kazne koje bi pojedine općine/ gradovi plaćali zbog prekomjernog odlaganja odnosno nedovoljno odvojeno skupljenog i recikliranog miješanog komunalnog otpada. Ove naknade bi se uplaćivale Fondu za zaštitu okoliša koji bi ih potom koristio za ulaganje u infrastrukturu za obradu otpada. Ovo se čini kao dobra i poticajna mjera kako bi se neučinkovita komunalna poduzeća potaknula da počnu konačno raditi svoj posao. Usput, spomenute naknade već su predviđene propisima o otpadu ali nisu u provedbi.  Vidim ovdje jedan problem, a to je način na koji će se kontrolirati količine miješanog komunalnog otpada odložene na odlagalištima. Naime, u najvećem broju slučajeva komunalna poduzeća su i skupljači komunalnog otpada i istovremeno upravljaju odlagalištima te je vrlo vjerojatno da se njihovi prijavljeni podaci o odloženim količinama otpada mogu “papirnato” umanjiti kako bi se izbjeglo plaćanje naknada za odlaganje. Za početak bilo bi dobro kada bi se barem društva koja upravljaju odlagalištima odvojila od društava koje vrše javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada. Na taj bi način upravitelji odlagalištima morali postaviti tržišnu, realnu cijenu usluge prihvata otpada na odlagalištima koja bi sigurno bila znatno viša od postojeće te bi tako sakupljači miješanog komunalnog otpada bili prisiljeni smanjiti količine otpada koje se usmjeravaju ka odlaganju.

U svezi druge preporuke EU Komisije slažemo se da bi trebalo provesti reviziju programa proširene odgovornosti proizvođača i to na način da se Fond za zaštitu okoliša koji sada funkcionira kao posrednik između obveznika plaćanja naknada u Fond (proizvođača proizvoda), sakupljača i reciklažera otpada, makne iz sustava. Sustav bi trebali organizirati sami proizvođači proizvoda putem trgovačkih društava koja bi od proizvođača proizvoda preuzeli obvezu ispunjavanja cilja skupljanja i recikliranja pojedine vrste otpada. Na taj način bi država koja putem Fonda regulira tržište pojedinih vrsta otpada, prepustila ovaj sustav slobodnom tržištu. Tako bi se i uklonile barijere za poduzetnike u sektoru reciklaže otpada budući da sustav trenutno funkcionira na principu subvencija koje Fond plaća samo određenim tvrtkama (koncesionarima, ovlaštenicima) čime se stvara neravnopravna tržišna utakmica. Rezultat je da tvrtke koje nisu u sustavu Fonda postaju manje konkurentne na tržištu u odnosu na tvrtke koje imaju sklopljene ugovore s Fondom što za posljedicu ima propadanje takvih “neovlaštenih” tvrtki te poduzetnici u startu odustaju od pokretanja reciklažnog biznisa.

Analiza analize Komisije. Pogled iznutra. (1. dio.). Uzroci zaostajanja.

Analiza analize Komisije. Pogled iznutra. (1. dio.). Uzroci zaostajanja.

U dokumentu EU Komisije Pregled aktivnosti u području okoliša u EU-u, Izvješće za Hrvatsku, iz veljače 2017. godine, Komisija je zaključila da Hrvatska prema parametrima ekoloških inovacija, niske stope recikliranja i visoke stope odlaganja biorazgradivog otpada zaostaje u prelasku s linearne na kružnu ekonomiju. U istom dokumentu Komisija je navela uzroke ovih loših pokazatelja te preporuke za poboljšanje.

U ovom tekstu osvrnuti ću se detaljnije na uzroke loših pokazatelja koje je izdvojila Komisija.

  • šestogodišnja gospodarska recesija; Djelomično točno.  Recesija je istovremeno mogla i trebala biti i pokretač značajnijeg razvoja sektora ponovne uporabe i reciklažne indsutrije. Otpada kao sirovine nikad ne manjka, svi ga proizvodimo, i građani i gospodarstvo te je recesija trebala biti prilika da se okrenemo iskorištavanju ovog ” obnovljivog resursa”.
  • slabo planiranje gospodarenja otpadom i nedostatak prikladnih politika; Samo planiranje neće puno poboljšati sustav. Bitna je realizacija plana i odgovornost ministara za provedbu planova. Toga manjka. Imali smo ambiciozni Plan gospodarenja otpadom RH 2007. – 2015. Nije se gotovo ništa od njega realiziralo. U Zakonu o održivom gospodarenju otpadom navedeno je da će Vlada izvješće o provedbi tog Plana donijeti do 31. prosinca 2013. godine. Ovo izvješće nije napravljeno. I nikom ništa.
  • regulatorni okvir koji je samo djelomično prilagođen propisima EU. Hrvatska ima regulatorni okvir kojim su gotovo u potpunosti prenesene EU direktive i uredbe. Međutim, ono što stručnjaci iz Komisije nisu uočili je da su direktive iz područja gospodarenja otpadom prenesene na način koji poduzetnicima iz ovog sektora stvara prevelika administrativna opterećenja čime se zapravo koči umjesto potiče sektor reciklažne industrije.
  • nedovoljni poticaji za gospodarenje otpadom u skladu s hijerarhijom otpada; Točno. Trebalo bi razviti sustav koji financijski stimulira one subjekte koji odvajaju otpad, a destimulira one subjekte koji otpad ne razvrstavaju i usmjeravaju na odlagališta.
  • nedostatno odvojeno skupljanje otpada “od vrata do vrata”, raspoloživo financiranje na lokalnoj razini nije dostatno za razvoj i funkcioniranje usluga odvojenog sakupljanja otpada na izvoru; Netočno. Uzrok nedostatnog odvojenog skupljanja otpada “od vrata do vrata” nije nedostatak novca općina i gradova već nemar i loš rad velikog broja komunalnih poduzeća.
  • nedostatni provedbeni kapaciteti, nedostatak kompetencija; Točno. Zbog opće politike zapošljavanja podobnih i lojalnih umjesto stručnih i sposobnih na rukovodećim funkcijama.
  • nedostatak jasne raspodjele zadataka i nedostatak koordinacije među različitim upravnim razinama. Točno. Država propisuje obaveze, općine i gradovi ih ne provode, nitko za to ne odgovara.

 

 

Analiza Europske komisije: Hrvatska zaostaje u prelasku s linearne na kružnu ekonomiju

Analiza Europske komisije: Hrvatska zaostaje u prelasku s linearne na kružnu ekonomiju

U svibnju 2016. EU komisija je pokrenula pregled aktivnosti u području okoliša kroz dvogodišnji ciklus analize. Prvi korak Komisije je bio sastavljanje 28 izvješća za svaku EU zemlju članicu. Vezano za područje kružnog gospodarstva, Komisija je zaključila da Hrvatska zaostaje u prelasku s linearne na kružnu ekonomiju*. 

Pokazatelji:

  • nizak indeks ekoloških inovacija: indeks inovacija za Hrvatsku je 67, dok je na vrhu Danska s indeksom ekoloških inovacija 167, iza Hrvatske su još samo Malta, Cipar, Poljska i Bugarska;
  • niska stopa recikliranja komunalnog otpada, u 2014. godini 17 % u usporedbi s prosjekom EU-a od 44% i visoka stopa odlaganja komunalnog otpada 83 % dok je prosjek EU-a 28 % (2014. god.).
  • visoka stopa odlaganja biorazgradivog komunalnog otpada, 115 % u odnosu na referentnu 1997. godinu. Cilj iz Ugovora o pristupanju EU-u za 2013. godinu bio je odlaganje 75% ukupne količine biorazgradivog otpada. Dakle, cilj nije postignut.

Uzroci loših pokazatelja prema mišljenju Komisije:

  • šestogodišnja gospodarska recesija;
  • slabo planiranje gospodarenja otpadom i nedostatak prikladnih politika;
  • regulatorni okvir koji je samo djelomično prilagođen propisima EU,
  • nedovoljni poticaji za gospodarenje otpadom u skladu s hijerarhijom otpada;
  • nedostatno odvojeno skupljanje otpada od vrata do vrata, raspoloživo financiranje na lokalnoj razini nije dostatno za razvoj i fukncioniranje usluga odvojenog sakupljanja otpada na izvoru;
  • nedostatni provedbeni kapaciteti, nedostatak kompetencija; 
  • nedostatak jasne raspodjele zadataka i nedostatak koordinacije među različitim upravnim razinama.

 Preporuke Komisije:

  • povećati naknade za odlaganje kako bi se postupno ukinulo odlaganje otpada koji se može reciklirati;
  • prihode od ove naknade zajedno sa sredstvima kohezijske politike (EU fondova) iskoristiti za podupiranje odvojenog sakupljanja i izgradnju infrastrukture za obradu otpada;
  • provesti reviziju programa proširene odgovornosti proizvođača radi poboljšanja njihove učinkovitosti.

 

* Radni dokument službi komisije, Pregled aktivnosti u području okoliša u EU-u, Izvješće za Hrvatsku